Please fill free to lisen music until you read blog :-)
Showing posts with label Regionalna deponija Halovo - Zajecar. Show all posts
Showing posts with label Regionalna deponija Halovo - Zajecar. Show all posts

Razmatranja finansijske analize, Zakonska osnova

Razmatranja  finansijske analize

Finansijska analiza pokazuje da bi realizacijom projekta, cene odnošenja otpada od stanovništva bile značajno veće.

Pored visokih cena investicije, na projektovane cene usluga značajno su uticali i postavljeni kriterijumi za Regionalni centar, koji su definisani u cilju privlačenja privatnog kapitala, ali i bez tih kriterijuma cene ne bi bile značajno niže, jer proračuni pokazuju da bi u varijantama i scenarijima sa malo nižim cenama projekat bio nelikvidan i uzrokovao gubitke svim subjektima.


Cene generalno mogu biti manje:
-          ako se se količina otpada povećava, na primer 2% godišnje, ali to iz opreznosti nije obuhvaćeno finansijskim analizama, jer količina otpada zavisi od društvenog standarda (čiji porast nije predvidiv), a i iz demografskih razloga, jer prema primerima investicija realizovanih privatnim kapitalom, privatni investitori traže garancije od opština za količine dopremljenog otpada, a zbog značajnog povećanja cena moglo bi doći i do još manje naplate, koja je i sada u većini opština niska, kao i do ponovnog aktiviranja divljih deponija,
-          ako se tenderskim prikupljanjem ponuda ostvari manja vrednost ulaganja, što je realno,


S obzirom na gore navedeno, pre donošenja odluke o realizaciji investicije, treba raditi na podizanju svesti o značaju zaštite životne sredine kod svih korisnika usluga odnošenja otpada.

Potencijalni prihodi od proizvodnje energije i prodaje sekundarnih sirovina

Regionalnim planom upravljanja otpadom za grad Zaječar i opštine Boljevac, Bor, Kladovo, Majdanpek, Negotin i Knjaževac razmatrane su 3 osnovne opcije upravljanja otpadom. Opcija 1 uključuje postrojenje za kompostiranje, opcija 2 postrojenje za anaerobnu digestiju, dok opcija 3 podrazumeva izgradnju insineratora. Opcijom 2 – izgradnjom postrojenja za anaerobnu digestiju potencijalni prihod od prodaje energije je 1.900.000 Eura godišnje, dok je opcijom 3 – izgradnjom insineratora moguće ostvariti prihode od prodaje energije u iznosu od 2.450.000 Eura godišnje.

Izdvajanje sekundarnih sirovina je zakonodavna obaveza definsiana EU direkivama kao i nacionalnim zakonodavstvom iz oblasti upravljanja otpadom. Sistem upravljanja otpadom sa dve posude kao najbolji i najefikasniji način izdvajanja sekudnarnih sirovina kada su u pitanju zemlje u tranziciji može ostvariti regionu obuhvaćenim planom prihode od 1.225.000,00 Eura na godišnjem nivou koji će se uslovno raspoređivati u zavisnosti od vlasničke strukture.

Socijalni aspekti


Nastajanje otpada kod stanovništva je primarna funkcija njihove potrošnje, a time i njihovih socio-ekonomskih karakteristika. NJihov stav utiče ne samo na karakteristike nastajanja otpada, već takođe i na efektivne zahteve na usluge sakupljanja otpada, odnosno njihov interes i volju za plaćanjem usluga sakupljanja. Na njihov odnos se može pozitivno uticati kroz kampanje razvijanja javne svesti, i edukativne mere o negativnim uticajima neodgovarajućeg sakupljanja otpada na zdravlje stanovništva i životnu vrednost efektivnog odlaganja. Principi socijalnog aspekta su : 
-     Orijentacija upravljanja otpadom prema stvarnim potrebama i zahtevima stanovništva za uslugama, 
-     Podsticanje rukovanja i odlaganja otpada koji doprinose efektivnosti i efikasnosti komunalnih usluga, 
-     Razvijanje javne svesti stanovništva o problemima i prioritetima vezanim za upravljanje otpadom i promovisanje efektivnih ekonomskih zahteva (plaćanje) za usluge sakupljanja i odlaganja otpada, 
-     Podrška doprinosu korisniku za samoorganizovanje lokalnog sakupljanja otpada i implementaciji rada u sklopu sistema upravljanja otpadom, 
-     Zaštita zdravlja radnika na upravljanju otpadom I poboljšanju njihove socio-ekonomske sigurnosti. 

Socioekonomski aspekt podrazumeva prvenstveno podizanje javne svesti i izmenu obrazaca u vezi sa otpadom radi izmene stavova građana odnosno generatora otpada, zatim uključivanje građana i drugih aktera u selekciju i prikupljanje otpada, zatim obezbeđivanje participacije i uključivanje svih relevanstnih i zainteresovanih aktera, kako bi se obezbedilo da s jedne strane mere budu planirane u skladu sa stvarnim potrebama, a sa druge kako bi se izbegli otpori (kao sto je nimby sindrom) i time omogućila puna realizacija ciljeva.

Ovde socio-ekonomski aspekt podrazumeva uključenost i participaciju svih građana, ispitivanje njihovih potreba i uključivanje različitih aktera u procese i aktivnosti. Obezbeđivanje usklađenost sa načinom života i kapacitetima građana, omogućavanje participacije u odlučivanju, dostupnost resursa svim građanima i građankama u jednakoj meri i primenu afirmativnih mera kojima se dosprinosi unapređenju položaja.

Pri planiranju i sprovođenju mera koje mogu imati posledice na živote građana, neophodno je voditi računa o društveno uslovljenim karakteristikama njihovog načina života, načinima zadovoljavanja potreba, socio-ekonomskim indikatorima i položaju koji određuje način raspodele društvene moći i uticaja. Predviđene mere i aktivnosti analiziraju se sa stanovišta efekata koje će imati na živote ljudi, vodeći posebno računa o ranjivim i grupama u nepovoljnijem položaju, kao što su nacionalne manjine, žene, stanovništvo iz ruralnih područja. Upravo zbog ovakvih specifičnosti položaja određenih grupa izgrađen je međunarodni i domaći normativni okvir koji propisuje primenu afirmativnih mera i uvođenje mehanizama kojima će svi građani imati koristi od razvoja, ali i koji će doprineti transparentnosti javnih politika u punoj meri.
                 

9.1. Razvijanje javne svesti

9.1.1. Informativni deo


Razvijanje javne svesti je važna funkcija u upravljanju otpadom. Prvi kontakt između organa vlasti i javnosti je vrlo komplikovan ukoliko javnost nije upoznata sa problemom. Razgovori se mogu voditi kroz podizanje svesti o problemima otpada, posebno u kontekstu zaštite životne sredine i redovno informisanje javnosti od strane organa vlasti. U većini slučajeva, na početku takve kampanje, javna svest se više razvija striktnom primenom zakona, nego omogućavanjem opštih informacija. Tu je veoma značajna uloga inspektora radi kažnjavanja onih koji krše zakon. Neophodna je jaka povezanost između nadležnih za sprovođenje zakona i lica za sprovođenje kampanje. Između navedenih opština u regionu postoji saradnja i želja da se organizuje bolji sistem upravljanja čvrstim otpadom. Ključni zainteresovani su građani opštine gde će se izgraditi regionalna sanitarna deponija.

Ustanovljenje politike o podizanju javne svesti radi uključenja problema životne sredine i otpada je obaveza ministarstva za zaštitu životne sredine i lokalne samouprave na svim nivoima, sa podrškom postojećih stručnjaka. Ova politika zahteva da sve kompanije koje se bave otpadom uključe u svoje ugovore i kampanju za razvijanje javne svesti o kvalitetnom upravljanju otpadom. Suštinski je neophodno pokazati javnosti uticaj pogrešnog odlaganja otpada na životnu sredinu i na njihovo zdravlje i dugoročno, troškove opštine za remedijaciju (koji se nadoknađuje iz poreza i naplata od građana). Takođe je važno da predložena poboljšanja budu razmotrena uz učešće javnosti, kao i da će poboljšanja u praksi upravljanja otpadom doneti povraćaj sredstava iz poreza kroz princip „zagađivać plaća“. Sprovođenje zakonodavstva koje se odnosi na javnost , kao što je zabrana izbacivanja otpada na ilegalna smetilišta je drugi mehanizam za podizanje javne svesti koji mora biti razvijen.
                 

9.2. Učešće javnosti


Pri uvođenju integralnog upravljanja otpadom u najrazličitijim formama u radu sa javnošću mora pridati najveći značaj. Sa time se mora početi već u fazi planiranja. Stoga uvođenje novih mera mora biti podržano širokom informacionom delatnošću uz pomoć najrazličitijih medija (članci u opštinskim novinama i listovima od šireg regionalnog značaja, informativne emisije lokalnog radija, brošure, Internet), da bi se stanovništvo motivisalo i podstaklo na učešće u novim projektima.

Ako postrojenja za tretman i odlaganje otpada treba videti kao rešenje za neodgovarajuće postupanje sa otpadom pre nego kao problem, onda se ona moraju kontrolisati na adekvatan način. Sve dok postoje postrojenja kojima se loše rukovodi, ona će pružati osnovu za otpor novim postrojenjima na drugim mestima. Moć medijskog imidža neodgovarajuće i neuspešne kontrole ne može se potcenjivati. 

Neophodno je uključiti građane u planiranje mera i aktivnosti kroz ankete, intervjue, javne rasprave, bilo neposredno, bilo posredno preko nevladinih organizacija. Ovim će se obezbediti demokratičnost kreiranja programa, a zatim i održivost mera koje su u skladu sa stvarnim potrebama i kapacitetima.

U skladu sa nadležnostima lokalne samouprave, zakonskog i institucionalnog okvira potrebno je obezbediti saradnju između lica/tela zaduženih za sprovođenje ovog plana, kao i drugim licima/telima zaduženim za životnu sredinu u opštini sa mehanizmom za ravnopravnost polova i
drugim predstavnicima/cama institucija koje se bave zaštitom prava u samoj lokalnoj samoupravi. Kao pretpostavka ovog procesa nameću se obuke i podizanje kapaciteta ovih tela u lokalnim samoupravama kao i njihovo osnivanje. Neophodno je uključiti Koordinatorku za romska pitanja u planiranje i sprovođenje mera.

Neophodno jeorganizovanje kampanje i intervjuisanje građana „od vrata do vrata“ u kojima će im biti predstavljen proces, ključne promene, a ujedno će biti ispitane i njihove potrebe i preferencije u vezi sa prikupljanjem otpada i izmenama usluga komunalnog preduzeća i drugih institucija,organizovati obuke za građane za primarnu selekciju i generisanje otpada iz domaćinstva,organizovati konsultacije u mesnim zejednicama i naseljima oko mogućnosti da se građani uključe  u prikupljanje i samoprikupljanje otpada u saradnji sa nevladinim organizacijama, organizovati konsultacije sa građanima i nevladinim organizacijama na nivou naselja, oko najpoželjnijeg modela njihovog uključivanja, kao i zbog obezbeđivanja sagledavanje realnih i stvarnih potreba stanovništva, na osnovu kojih će biti planirane mere.

9.2.1.Zakonska osnova za uključivanje javnosti u Republici Srbiji


Arhuska Konvencija je usvojena na IV ministarskoj konferenciji koja je organizovana u gradu Arhusu (Danska) 1998. godine. Konvencija prestavlja rezultata dugogodišnjih napora država regiona u oblasti životne sredine. Stavovima koji su od neposrednog značaja za same ciljeve Konvencije bliže se određuju načini postizanja opštih ciljeva. U tom smislu : 
        Ukazuje na neophodnost da građani imaju pristup informacijama, da imaju pravo da učestvuju u odlučivanju i da imaju pristup pravosudnim organima (st. 8 Konvencije);
        Konstatuje da poboljšan pristup informacijama i učešće javnosti doprinose kvalitetu i boljem sprovođenju odluka, popularizaciji pitanja vezanih za životnu sredinu i omogućuje javnosti da izrazi svoje stavove i zabrinutost o određenim pitanjima (st. 9 Konvencije);
        Postavlja kao cilj unapređenje odgovornosti i transparetnosti odlučivanja i jačanja podrške javnosti u ovoj oblasti (st. 10 Konvencije), pri čemu se transparetnost proglašava poželjnom u svim delovima javne vlasti (st. 11 Konvencije);
        Ukazuje na potrebu da javnost bude upoznata sa postupkom njenog učešća u odlučivanju, da zna da koristi taj postupak i da ima slobodan pristup postupku (st. 12 Konvencije) i 
        Naglašava uloga koju u oblasti životne sredine imaju građani pojedinačno, nevladine organizacije i privatni sektor (st.13 Konvencije). 

Država Srbija je ratifikovala Arhusku Konvenciju.

Zakon o zaštitu životne sredine („Službeni glasnik RS”,br. 135/04,  36/09, 36/09 – dr. zakon i 72/09 – dr. Zakon , 43/11 – odluka US i 14/16).

Načelo informisanja i učešća javnosti – u ostvarivanju prava na zdravu životnu sredinu svako ima pravo da bude obavešten o stanju životne sredine i da učestvuje u postupku donošenja odluke čije bi spovođenje moglo da utiče na životnu sredinu.  Podaci o kvalitetu životne sredine su javni.

Član 16. Organ vlasti je dužan da bez odlaganja, najkasnije u roku od 15 dana od prijema zahteva, obavesti tražioca o posedovanju informacije, stavi mu na uvid dokument koji sadrži traženu informaciju, odnosno izda mu ili uputi kopiju tog dokumenta.

Član 38. Organ vlasti odrediće jedno ili više službenih lica (ovlašćeno lice) za postupanje po zahtevu za slobodni pristup informacijama od javnog značaja.

Opšti cilj: Unapređenje učešća javnosti kroz načela relevantnih EU Direktiva i Arhuske konvencije

Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu ("Službeni glasnik RS", broj 135/04 i 36/09). Ovim zakonom uređuje se postupak procene uticaja za projekte koji mogu imati značajne uticaje na životnu sredinu, sadržaj studije o proceni uticaja na životnu sredinu, učešće zainteresovanih organa i organizacija i javnosti, prekogranično obaveštavanje za projekte koji mogu imati značajne uticaje na životnu sredinu druge države, nadzor i druga pitanja od značaja za procenu uticaja na životnu sredinu. 

Procedura informisanja javnosti sprovodi se u više faza, tokom čitavog postupka izrade procene uticaja. 

Procedura informisanja započinje već u prvoj fazi postupka, kada nadležni organ obaveštava  „javnost o podnetom zahtevu o potrebi procene uticaja”. 
Odredbe ovog zakona ne primenjuju se na projekte namenjene odbrani zemlje. 

Zakon o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu (“Službeni glasnik RS“, broj 135/04 i 88/10).

Član 4. stav 5. načelo javnosti -javnost mora, pre donošenja bilo kakve odluke, kao i posle usvajanja plana i programa, imati pristup informacijama koje se odnose na te planove i programe ili njihove izmene. Obaveza uključivanja javnosti u postupku izrade strateške procene nastupa za nadležne organe u fazi izade izveštaja o strateškoj proceni. Ovo se realizuje u fazama izlaganja plana i programa na javni uvid i održavanja javne rasprave čemu prethodi zakonom uređeni postupak obaveštavanja javnosti o navedenim aktivnostima. Organi nadležni za pripremu plana i programa obavezni su da obezbede dostupnost podataka posle usvajanja plana i programa. 

9.2.2. Realizacija rada sa javnošću putem primene konkretnih mera


Svrha i cilj učešća javnosti se može predstaviti u sledećim stavkama:
        informisanje zainteresovanih strana;
        prikupljanje novih podataka, mišljenja i strahova;
        transparentnost donošenja odluka;
        pojačava odgovornost kod donošenja odluka;
        jača poverenje javnosti u projekte zaštite životne sredine.

Način učešća javnosti: 
        putem lokalnih listova;
        putem elektronskih medija;
        javna prezentacija i rasprava;
        stavljanjem na uvid dokumentacije;
        javna knjiga;
        elektronska baza podataka.

Zainteresovane strane:
        lokalno stanovništvo ugroženo projektom;
        skupljači otpada;
        korisnici projekta;
        Vladini organi i organizacije;
        NVO za zaštitu životne sredine;
        ostali (donatori, privatni sektor, naučna javnost...).

Aktivnosti medija:
        Afirmacija medija za ekološke teme;
        Organizovanje manifestacija od šireg značaja;
        Saradnja sa medijima i predstavljanje projekta separacije otpada na izvoru nastanka najširoj zajednici;
        Organizovanje namenskih emisija na radiju i televiziji;         Spremanje izveštaja za štampane i elektronske medije.

Aktivnosti lokalne zajednice:
        Akcije usmerene ka učenicima škola;
        Akcije usmerene ka stanovnicima opštine;
        Istraživanje stavova lokalnog stanovništva;
        Oglasne kampanje lokalnog komunalnog preduzeća koje distribuira uplatnice komunalne naplate;
        Volonterske akcije od vrata do vrata;
        Spoljno oglašavanje akcija;
        Rad na kreiranju korporativne kulture;
        Osmišljavanje edukacionih programa za zaposlene;
        Edukacija zaposlenih;
        Obeležavanje značaja ekoloških datuma.

Izmenjeni proces prikupljanja i upravljanja otpadom podrazumeva sve veću uključenost privatnog sektora, formalnog privatnog sektora i malih i srednjih preduzeća u proces i ne retko privatizaciju usluga. Osim toga ovaj proces omogućava otvaranje novih radnih mesta i razvoj nove grane delatnosti. 

Neophodno je uključiti neformalne sakupljače otpada kojižive ispod donje granice siromaštva, bez socijalne i zdravstvene zaštite, rade u nehigijenskim uslovima, bez adekvatne opreme i zaštite, u aktivnosti kojima bi se omogućilo da imaju bolje uslove za rad, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, opremu i da rade u boljim uslovima. Kako su sakupljači sekundarnih sirovina najčešće Romi, potrebno je uključiti romske organizacije koje bi posredovale u kreiranju programa i mera. Zapošljavanje neformalnih sakupljača otpada podrazumevalo bi podsticajne mere u saradnji sa pokrajinskim institucijama (NZS, PS za rad, zapošljavanje i ravnopravnost polova, Garancijski fond Vojvodine, Kancelarija za inkluziju Roma) koje se bave zapošljavanjem ranjivih grupa i sprovode programe za samozapošljavanje i zapošljavanje uopšte. 

Organizacija obuka za novozaposlene ili postojeće zaposlene u komunalnim preduzećima je neophodna kako bi se adekevatno prilagodili promenama. Neophodno je obezbediti učešće žena u ovim obukama. Usled izmene delatnosti otvaraju se mogućnosti za nova mala i srednja preduzeća. Potrebno je primeniti podsticajne mere za samozapošljavanje Roma i mere za razvoj postoječih preduzeča u oblasti otpada i sekundarnih sirovina.

Uključivanje privatnog sektora (Javno privatno partnerstvo)


Uključivanje privatnog sektora (Javno privatno partnerstvo)



Dijalog sa privatnim sektorom u upravljanju otpadom je neophodan da bi se postigla razmena informacija i transfer znanja sa ciljem da se poboljša efikasnost upravljanja otpadom. Od najveće važnosti je:

        Informisati javnost i industriju na zvaničnoj osnovi i uključiti ih u proces donošenja odluka za pitanja upravljanja otpadom;

        Organizovati kurseve iz upravljanja otpadom za privatni sektor;

        Uvesti sisteme upravljanja zaštitom životne sredine EMAS i ISO 14001;

        Podsticati postizanje dogovora sa različitim industrijama umesto direktnih administrativnih mera.



Odnos javnog i privatnog sektora trebalo bi da odigra ključnu ulogu u obezbeđivanju efikasnog sistema upravljanja otpadom. Pored nespornih podataka o neodgovarajućoj tehničkoj opremljenosti postojećih komunalnih preduzeća, nedostatku izgrađenih i opremljenih postrojenja za tretman, odnosno odlaganje otpada, stoje i činjenice o neefikasnoj organizaciji i nemogućnosti društvenih organizacija da značajnije investiraju u sektor otpada zbog nagomilanih drugih problema i prioriteta. Ukratko, ocena stanja u ovoj oblasti je nerazvijen sistem upravljanja otpadom i nizak kvalitet usluga. 

           

Iz razloga ekonomičnosti i efikasnosti opštinske vlasti u regionu određuju nivo i kriterijume kvaliteta usluga u postojećim komunalnim preduzećima, omogućuju angažovanje u meri u kojoj su ova preduzeća retko sposobna da ispune zahtevane kriterijume, uzimajući u obzir maksimalnu iskorišćenost svih adekvatnih tehničkih kapaciteta i uposlenost odgovarajućeg broja i strukture kadrovskih kapaciteta. Ravnopravno sa postojećim komunalnim preduzećem opštinske vlasti bi trebalo da uključe i privatni sektor u organizaciju upravljanja otpadom podsticanjem konkurencije. 



Uspostavljanje i razvoj odnosa javnog i privatnog sektora polazi od: 

        uvođenje javnog konkursa (tender); 

        zaključivanja ugovora o poveravanju pojedinih poslova ili delatnosti upravljanja otpadom preduzećima opremljenim za njihovo vršenje; 

        obezbeđenja podsticajnih mera (tehnička pomoć i dr.); 

        vršenja monitoringa i efikasnog nadzora nad izvršenjem i nad obavezama iz ugovora i stalne provere i ocene kvaliteta usluga,uključujući transparentnost modela i aranžmana, kao i kontrolu javnosti; 

        obezbeđenja institucionalnih kapaciteta za praćenje i efikasan inspekcijski nadzor nad radom pravnih i fizičkih lica koja su uključena u organizaciju upravljanja otpadom i nadzor nad primenom mera zaštite životne sredine. 



Takođe, u okviru zakonom propisanih procedura, moguće je i davanje koncesija čiji predmet može biti – izgradnja, održavanje i korišćenje komunalnih objekata radi obavljanja komunalnih delatnosti.



Privatni sektor može biti važan izvor finansiranja kapitalnih investicija i prenosa tehničkog i operativnog (tehnološkog znanja i iskustva). Privatni sektor kroz aranžman javno-privatnog partnerstva može da se uključi u sektor komunalnih usluga JKP i realizaciju kapitalnih ulaganja. Pravni okvir za javno-privatna partnerstva (JPP) treba da bude podstiče investiranje privatnog sektora u infrastrukturu regionalnog sistema za upravljanje otpadom. Finansiranje Projekta je moguće kroz Javno privatno partnerstvo, koristeći odredbe Zakona o Javno privatnom partnerstvu i koncesijama. Učešće u celini ili delom  privatnog sektora može da zadovolji brojne ciljeve: obezbeđivanje investicionog kapitala, smanjenje potreba za subvencijama, poboljšanje upravljačke efikasnosti, poboljšanje tehničkih i upravljačkih kapaciteta javnog komunalnog preduzeća i dr. 



Pojam i status JPP obuhvata: 

        osnivanje privrednih društava, ustanova ili drugih organizacija za obavljanje komunalnih usluga od strane organizacije javnog sektora (grad, opština, javno preduzeće) i privatnog partnera (fizičko ili pravno lice); 

        poveravanje obavljanja komunalne delatnosti privatnom partneru, putem ugovora

(vodeći računa o načelima konkurencije i javnosti); 

        ugovor o koncesiji; 

        privatizacija; 

        javna nabavka usluga. 



Učešće privatnog partnera se precizno definiše Ugovorom projektom JPP i konkursnom dokumentacijom za javni poziv, na način definisan Zakonom o JPP i koncesijama Republike Srbije. Privatni partner mogao bi da se uključi u izgradnju i upravljanje RSUO ili nekog njegovog dela i u procenjenoj optimalnoj fazi razvoja projekta, nakon završetka početne faze izrade tehničke dokumentacije i obezbeđenja neophodnih lokacijskih dozvola. 



Institucionalno javno-privatno partnerstvo je javno-privatno partnerstvo zasnovano na odnosu između javnog i privatnog partnera kao osnivača, odnosno članova zajedničkog privrednog društva, koje je nosilac realizacije projekta javno-privatnog partnerstva.  Zakon o javno privatnom partnerstvu i koncesijama traži da se definiše i nekoliko uloga u procesu JPP: Društvo za posebne namene, Javno telo i Javni partner. U ovom Projektu jedna od opcija moze biti da društvo za posebne namene bude Novosnovano Regionalno komunalno preduzeće, Javnog tela može preuzeti RARIS dok ulogu Javnog partnera može preuzeti grad Zaječar, na čijoj se teritoriji se i realizuje uspostavljanje i izgradnja regionalnog centra za upravljanje otpadom.

Program smanjenja ambalažnog otpada i Preporuke za izbor odgovarajućeg scenarija


Program smanjenja ambalažnog otpada




Ambalaža je definisana kao bilo koji material koji se koristi da zaštiti robu, predmeti kao što su staklene boce, plastični kontejneri, aluminijumske konzerve, omotači za hranu, drvene palete i burad, se klasifikuju kao ambalaža. Ambalažni otpad može nastati u supermarketima, maloprodajnim objektima, domaćinstvima, hotelima, bolnicama i transportu. Ambalažni otpad predstavlja do 17% toka komunalnog otpada,kako je relativno kratkog veka, ambalaža ubrzo postaje otpad koji se mora tretirati ili odložiti. Ambalaža i ambalažni otpad mogu imati brojne uticaje na životnu sredinu. Neki od ovih uticaja mogu biti povezani sa vađenjem sirovina koje se koriste za proizvodnju same ambalaže, uticaje povezane sa procesom proizvodnje, sakupljanja ambalažnog otpada, a zatim tretmana i odlaganja. Ambalaža može sadržavati i supstance kao PVC i teške metale, koji mogu predstavljati rizik po životnu sredinu. 



Smatra se da se najveće količine ambalažnog otpada generišu u okviru komercijalnog sektora. Neophodno je predvideti izdvajanje i posebno čuvanje ambalaže, te evidentirati nabavku, utrošak i sakupljene količine ambalaže. Tržište sekundarnih sirovina koje se odnosi na ambalažni otpad se upravo razvija, te treba razmatrati promet sekundarnih sirovina, organizovati informacioni sistem i edukaciju o izdvajanju otpada od ambalaže. U cilju minimizacije nastanka otpada, region treba da promoviše ponovno korišćenje ambalaže, s čim je u vezi i uvođenje depozita za PET i aluminijumsku ambalažu. Za neke vrste ambalažnog otpada moguće je organizovati njegovo korišćenje kao energenta.



Prema članu 58. Zakona o upravljanju otpadom materijali koji se koriste za ambalažu moraju biti proizvedeni i dizajnirani na način da tokom njihovog životnog ciklusa ispunjavaju uslove zaštite životne sredine, bezbednosti i zdravlja ljudi, zdravstvene ispravnosti upakovanog proizvoda, kao i uslove za transport proizvoda i upravljanje otpadom. 



EU Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu propisuje: 

        mere za sprečavanje stvaranja ambalažnog otpada što mora biti postavljeno kao nacionalni program kojim se stimuliše ponovna upotreba  ambalaže i pakovanja i  da se krajnje odlaganje takvog otpada svede na minimum.

        da se vrši prerada i reciklaža ambalažnog otpada, energetsko spaljivanje, kao i organska reciklaža i odlaganje tako što nalaže podsticanje korišćenja ambalaže od recikliranog materijala u proizvodnji ambalaže i drugih proizvoda;

        norme za vraćanje u proces i reciklažu tj. predlaže da se ustanovi sistem garancija za povraćaj upotrebljene ambalaže i ambalažnog papira;

        da ambalaža bude u skladu sa „osnovnim zahtevima“ uključujući smanjenje veličine ambalaže u najvećoj mogućoj meri i takvu izradu ambalaže koja će omogućiti ponovno korišćenje ili vraćanje u proces;

        sadržaj ambalaže i promoviše uspostavljanje Evropskog standarda;

        propisuje uspostavljanje baze podataka o ambalaži i otpadu od ambalaže kao i kriterijume za sakupljanje i harmonizaciju podataka u cilju obezbeđenja uslova za sprovođenje monitoringa kroz sve Zemlje članice. 



U skladu sa nacionalnim i EU zakonodavstvom region bi morao:

        da izradi program postupanja sa ambalažom, naročito za deo koji se odnosi na komercijalan sektor

        u skladu sa programom, da obezbedi uslove za sakupljanje i privremeno čuvanje ambalaže

        da vodi evidenciju o nabavljenim, utrošenim i sakupljenim količinama ambalaže

        po uspostavljanju tržišta sekundarnim sirovinama, da organizuje službu koja bi se bavila prethodnim aktivnostima, kao i prodajom ovih sekundarnih sirovina

        da promoviše ponovno korišćenje ambalaže

        organizovati sakupljanje otpadne ambalaže, a u tom cilju organizovati odgovarajući informacioni sistem

        razviti program edukacije zaposlenih kao korisnika ambalaže

        ambalažu koja se ne može ponovo koristiti, organizovano iznositi na tržište ili organizovati njeno korišćenje kao energenta. 



U cilju smanjivanja količine ambalažnog otpada koji se odlaže na deponije, otpad se sakuplja u dve posude (posuda za reciklabilni otpad i posuda za ostali mešani otpad) gde se otpad iz posude za reciklabilni otpad (reciklabilni materijali - papir i karton, staklo, metal i plastika) tretira u postrojenju za mehaničku separaciju otpada. Na taj način smanjuje se količina ambalažnog otpada koji će se odložiti na deponiju što je u skladu sa ispunjenjem ciljeva EU direktive o deponijama i direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu.



Preporuke za izbor odgovarajućeg scenarija za upravljanje otpadom 



Regionalni plan upravljanja otpadom ima za svrhu dugoročno uspostavljanje održivog sistema za regionalno upravljanje otpadom i u tom svetlu su predložene 3 moguće opcije upravljanja otpadom. Opcija 1 uključuje postrojenje za kompostiranje, opcija 2 postrojenje za anaerobnu digestiju, dok opcija 3 podrazumeva izgradnju insineratora. Svaka od opcija ima 3 moguća scenarija za upravljanje otpadom (u zavisnosti od izgradnje transfer i pretovarnih stanica u regionu). Scenario 1 u svakoj od opcija može imati 3 različite varijante vlasničke strukture dok scenariji 2 i 3 po jednu varijantu vlasničke strukture. Sve varijante vlasničkih struktura su moguće sa kredom i bez kredita.



Od mnogobrojnih mogućih rešenja veoma je važno izabrati adekvatno rešenje koje će se uz najmanja finansijska ulaganja i najkraće rokove implementiranu u Regionu upravljanja otpadom za grad Zaječar i opštine Boljevac, Bor, Kladovo, Majdanapek, Negotin, i Knjaževac.



Najprihvatljiviji model treba da obezbedi postizanje pune kontrole nad svim tokovima otpada od nastajanja, razdvajanja, sakupljanja, transporta, tretmana i deponovanja. Sistem upravljanja treba da obezbedi smanjenje količine otpada, izdvajanje korisnih komponenata iz otpada, i racionalno prikupljanje i odlaganje otpada, sagledavajući investiciona ulaganja, dinamiku aktivnosti i finansijsku i tehnološku spremnost na prelazak na novi sistem rada. 



Preporučeni model za upravljanje otpadom u gradu Zaječaru i opštinama Boljevac, Bor, Kladovo, Majdanapek, Negotin, i Knjaževac je Opcija 1, scenario 3 sa varijantom vlasničke strukture 3a.  

 

Ovaj model podrazumeva sistem sakupljanja otpada sa dve posude (posuda za reciklabilni otpad i posuda za ostali mešani otpad) pri čemu se u posudu za reciklabilni otpad odlažu reciklabilni materijali (papir i karton, plastika, staklo i metal) dok se sav ostali otpad odlaže u posudu za ostali mešani otpad. Otpad se iz opština Boljevac, Bor i Knjaževac sakuplja u dve posude i direktno odvozi u Regionalni centar u Zaječar gde se posebno tretiraju posuda za reciklabilni otpad i posuda za ostali mešani otpad. Sakupljen otpad iz Kladova odvozi se na transfer stanicu u Negotinu u kojoj se takođe sakuplja i otpad iz Negotina, a odatle se većim kamionima zbog uštede finansijskih sredstava odvozi u Regionalni centar u Zaječar. Otpad iz Majdanpeka se nakon što se sakupi odvozi na pretovarnu stanicu u Majdanpeku odakle se pretovara u veće kamione zbog uštede finanskijskih sredstava i odvozi u Regionalni centar u Zaječar gde se posebno tretiraju otpad iz posude za reciklabilni otpad i otpad iz posude za ostali mešani otpad. U regionalnom centru u Zaječaru se sav otpad iz posude za ostali mešani otpad tretira tretmanom biološke stabilizacije u postrojenju za kompostiranje a otpad iz posude za reciklabilne sirovine u postrojenju za separaciju otpada.

Idejni koncept deponije


Idejni koncept deponije 
Opšte karakteristike sanitarne deponije

Idejni koncept deponije je preuzet  iz  Idejnog projekta sanitarne deponije Halovo II, Hidrozavod, 2011. Definisanjem radne zone regionalne deponije, i projektovanjem zaštitnog zelenog pojasa od 20 m između regionalnog puta Zaječar — Gradskovo i tela deponije, telo deponije dobilo je izmenjen oblik u osnovi u odnosu na onaj definisan Generalnim projektom. Prilikom razrade varijantnih rešenja tela deponije analizirani su sledeći relevantni faktori:
-      Dubina ukopavanja u samoniklo tlo u funkciji dubine nivoa podzemnih voda;
-      Nagiba dna deponije 1%, 1,5%, 2% u funkciji bilansa zemljanih masa, (iskop, nasipanje);
-      Sleganja dna pod opterećenjem odloženog smeća;
-      Drenaže cevovoda za procedne vode u funkciji nagiba dna;
-      Jednostrani ili dvostrani nagibi dna u funkciji drenaže procednih voda;        Veličine kaseta u zavisnosti od godišnje količine otpada.

Na osnovu podataka o nivou podzemnih voda iz postojeće dokumentacije dobijenih geotehničkim istražnim radovima (107,85 mnm), usvojena je najniža kota ukopavanja dna kaseta deponije koja iznosi 109,5 mnm.

Polazeći od napred navedenih faktora i usvojene dubine ukopavanja analizirano je tri varijante veličine kaseta (4, 5, i 6 kaseta) sa tri različita pada dna (1%, 1,5% i 2%) i to dvostrano jer je konstatovano da bi jednostranim padovima zbog velike širine kaseta došlo do potrebe veoma velikog nasipanja dna kaseta.

Na osnovu podataka o bilansu masa na telu deponije i podataka dobijenih geološkom analizom očekivanog sleganja baze tela deponije, a koja nisu izražena u meri da bi mogla da ugroze funkcionalnost procednih cevovoda, zaključeno je da uzdužni nagib dna kaseta bude 1,5%. Imajući u vidu količinu infrastrukturnih elemenata koji prate izgradnju svake kasete, i potrebnu veću širinu kaseta za manipulaciju mehanizacije, zaključeno je da se u Idejnom projektu predloži rešenje sa 5 kaseta i padom dna od 1,5%.

Po obimu tela deponije Idejnim projektom predviđen je pristupni tucanički put širine 5,0 m, kojim se kreću vozila koja donose otpad. Uz tucanički put projektovana je hidrantska mreža, za slučaj pojave požara na telu deponije.

Za neometan rad i funkcionisanje regionalne deponije neophodno je isprojektovati i izgraditi sledeće objekte i postrojenja u okviru kompleksa:
-     Telo deponije (koje se sastoji od pet nezavisnih kaseta);
-     Portirnicu i kolsku vagu sa kućicom i nadstrešnicom;
-     Dezobarijeru - kadu za dezinfekciju;
-     Upravne zgradu, prostor za smeštaj radnika, prijemni objekat, laboratorije, ostave alata, vatrogasno spremište;
-     Specijalizovane radionice;
-     Manipulativne saobraćajnice i površine;
-     Perionice i platoi za pranje;
-     Parkinzi za vozila na ulazu;
-     Parkinzi za vozila zaposlenih;
-     Parkinzi za prljava vozila;
-     Halu postrojenja za selekciju;
-     Reciklažno ostrvo;
-     Pokriveni plato za selektovane balirane sekundarne sirovine;
-     Plato za građevinski otpad;
-     Plato za privremeno odlaganje i skladištenje kabastog kućnog otpada;
-     Plato za privremeno odlaganje i skladištenje saobraćajnih sredstava;
-     Hangar za privremeno skladištenje opasnog otpada;
-     Objekat za skladištenje elektronskog otpada;
-     Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda;
-     Trafostanicu;
-     Zaštitni zeleni pojas;
-     Površine za privremeno odlaganje, usitnjavanje i kompostiranje biorazgradljivog otpada i privremeno skladištenje komposta;
-     Izvorište tehničke vode;
-     Spalionicu;
-     Instalacije Vodovoda i Kanalizacije.

Kapacitet deponije i potrebni radovi

Idejnim projektom kompleksa regionalne deponije (Hidrozavod, 2011), obuhvaćen je prostor od 18,08 ha u jugozapadnom delu vangrađevinskog područja Grada Zaječara na velikom broju katastarskih parcela K.O.Halovo. U Idejnom projektu ovaj prostor je podeljen na tri celine: 
        Ulazna-radna zona sa svim pratećim objektima od 3,90 ha;
        Telo deponije od 11,12 ha od čega je površina kaseta za deponovanje otpada 9,72 ha a površina obodnih i pregradnih nasipa 1,40 ha;
        Zeleni pojas oko tela deponije i radne zone od 1,66 ha. 

Pristup lokaciji deponije vršiće se neposredno sa regionalnog puta R248 Zaječar – Gradskovo. Opis pristupnog puta dat je u prethodnom poglavlju 4.1. Troškovi rekonstrukcije tog puta nisu predviđeni niti su uključeni u ukupne investicije izgradnje kompleksa regionalne deponije date na kraju poglavlja 4. jer je taj put u nadležnosti JP ''Putevi Srbije''.

Unutar ulazne zone objekti su grupisani po funkciji. U sledećoj tabeli dat je pregled površina i namena sve tri celine. Za sve delove važe ista pravila gradnje i temeljenja.

Tabela 6.4.5 Opis delova deponije
Opis delova
Površina, ha
Površina, %
Kompleks deponije (površina unutar ograde)


1. Ulazna radna zona – predviđena za smeštaj svih objekata nepхodnih za vršenje regularnih aktivnosti kompleksa regionalne deponije/RCUO
3,90
21,57
2. Telo deponije 


2.1. Telo deponije –kasete za odlaganje otpada, projektovano 5 sanitarnih kaseta, izgradnja u 5 faza, namenjeno svakodnevnom odlaganju komunalnog otpada tokom projektovanog života deponije
11,12
61,50
2.2. Telo deponije – obodni i pregradni nasipi
1,40
7,74
2. Telo deponije međuzbir
12,52
69,25
3. Zeleni pojas – zaštitni pojas
1,66
9,18
Ukupno
18,08
100,00

Životni vek deponije

Za usvojenu visinu deponije od 10 slojeva otpada po 2,0 m i prekrivnim inertnim materijalom iznad svakog sloja od 20 cm, što je ukupno 22,0 m, sa profila kroz telo deponije sračunate su sledeće zapremine pojedinih kaseta tela deponije:
Tabela 6.4.6 Zapremine pojedinih kaseta tela deponije
Kaseta
Zapremina
Kaseta 1:
252.296 m3
Kaseta 2:
215.905 m3
Kaseta 3:
242.066 m3
Kaseta 4:
274.312 m3
Kaseta 5:
309.297 m3
Ukupno:
1.293.877 m3


Veličina ćelija, podloga i pokrivanje deponije

Na osnovu veličine prosečnog dnevnog otpada koji je potrebno odložiti usvojena je veličina dnevne ćelije za odlaganje otpada 14,0 m × 6,0 m × 2,0 m. Površina dnevne ćelije otpada ujedno predstavlja i radnu površinu na telu deponije.

Sakupljanje i tretman gasa

Izračunavanje količine deponijskih gasova realizovano je primenom modela za procenu emisije gasova na deponijama LandGEM v.3.02, koji je izradila Američka agencija za zaštitu životne sredine. Ulazni podaci o količinama deponovanog otpada i godinama zatvaranja uzeti su za slučaj kada se koristan otpad izdvaja putem primarne separacije, putem tretmana na postrojenju za separaciju i tretiranjem organskog otpada na kompostilištu.

U cilju sprečavanja pojave širenja neprijatnih mirisa i zaštite životne sredine, projektom je predviđen sistem za upravljanje biogasom u skladu sa savremenom svetskom regulativom i praksom.

Sistem za upravljanje biogasom predviđen projektom čine sledeći elementi:
-      Vertikalni biotrnovi;
-      Oprema za povezivanje vertikalnih biotrnova na horizontalni cevovod;
-      Mreža horizontalnih cevi za sprovođenje biogasa;    Zamke za izdvajanje kondenzata;      Jedinica za spaljivanje biogasa.

Izgradnja vertikalnih biotrnova vrši se postupno, paralelno sa napredovanjem u odlaganju smeća. Konstrukcija biotrnova sastavljena je od dva osnovna elementa, to su betonska postolja i betonske cevi. Veza između ovih elemenata ostvaruje se sistemom pero - žljeb. 

Betonska postolja su prefabrikovani elementi dimenzija u osnovi 1,2×1,2 m, ploče debljine 20 cm, i armirana su konstruktivnom armaturom. Na betonskoj ploči u procesu proizvodnje ostavlja se betonski žljeb koji služi kao nastavak za vezu sa betonskim cevima. 

Betonske cevi prečnika 800 mm i dužine 1,0 m izrađuju se prefabrikovane, transportuju na gradilište i tamo ugrađuju. Instalacija se vrši tako da se prva ugrađena cev biotrna oslanja na betonsko postolje, a ostale na prethodno postavljenu cev. Zbog protoka biogasa, potrebno je da betonske cevi budu perforirane. Zahteva se da rupe budu izvedene u minimalno 4 reda po visini cevi i 12 redova po obimu, ukupno 48 rupa po cevi. Prečnik rupa treba da iznosi 25 mm. Ukoliko nije moguće izvesti perforacije u toku proizvodnje betonskih cevi, one mogu biti izvedene i bušenjem uz pomoć bušilice.

U unutrašnjost postavljenih betonskih cevi biotrnova ugrađuju se perforirane PVC cevi prečnika 125 mm. Ove cevi su u sklopu sistema cevi sa sprovođenje biogasa, a u nivou slojeva zatvaranja deponije priključuju se na sistem horizontalnih cevi. Prostor između betonske i perforirane PVC cevi ispunjava se šljunkom granulacije 16/32 mm.

Biotrnovi se postavljaju postupno, prateći popunjavanje deponije otpadom, koje se vrši u slojevima od 2,0 m. U prvom koraku biotrnovi se podižu do visine od 2,5 m, što je dve betonske perforirane cevi postavljene jedna na drugu sa postoljem. Vertikalna perforirana PVC cev prečnika 125 mm postavlja takođe do ove visine, a zatim se prostor između dve cevi zapuni šljunkom granulacije 16/32 mm.

Nakon nanošenja prvog sloja smeća visine 2,0 m, biotrnovi se podižu za tu visinu, postavljanjem po dve betonske cevi. Perforirane PVC cevi se nastavljaju preko veze, a prazan prostor unutar biotrna zapunjava šljunkom. Ovaj proces se ponavlja do dostizanja projektom definisanih kota slojeva smeća na deponiji. 

Povezivanje vertikalnih PVC cevi iz biotrnova na mrežu horizontalnog cevovoda za sprovođenje biogasa  do spalionice ostvaruje se u nivou slojeva zatvaranja deponije, na način prikazan na slici 6.3-1. Horizontalni cevovod je na telu deponije rešen po principu grana, na koje se priključuju biotrnovi koji su postavljeni u šahovskom rasporedu. 

Cevovodi za horizontalni transport biogasa se po delu tela deponije ukopavaju u slojeve rekultivacije površine deponije, dok se na delu van tela deponije ukopavaju u teren. Radovi na instaliranju horizontalnog cevovoda po telu deponije i van njega, sa povezivanjem na sistem biotrnova, izvode se u okviru svih faza zatvaranja deponije.

Jedinica za sagorevanje biogasa zahtevanog kapaciteta od 600 m3/h predstavljaće efikasnu degazaciju, visoke produktivnosti, budući da se spaljivanje odvija na temperaturama većim od 850°C. Dostizanje ovolikih temperatura omogućiće poštovanje pravila o emisijama štetnih gasova. Glavna konstrukcija postrojenja za spaljivanje je od nerđajućeg čelika i biće postavljena na betonskom fundamentu (temeljnoj ploči). 

Postrojenje spalionice biogasa sastojaće se od sledećih elemenata:   Jedinice za duvanje sa motorom otpornim na EEx;
-      Baklje;
-      Komore za spaljivanje;
-      Kontrole pritiska i temperature i nadgledanja;
-      Ormarića za električnu kontrolu otpornosti na vremenske nepogode i drugih parametara sigurnosti;
-      Nosećeg analizera koncentracije CH4, O2, CO2.

Postrojenje će posedovati sve neophodne karakteristike za bezbedno rukovanje i spaljivanje biogasa. Dizajn mora da bude u skladu sa uputstvima EN60079-ff  za zaštitu od eksplozija.

Otpadne vode na deponiji

Na deponiji se produkuju sledeće otpadne vode:
-     Uslovno čiste atmosferske vode sa krovnih površina;
-     Atmosferske vode sa zaprljanih platoa;
-     Atmosferske ocedne vode sa pokrivenog dela tela deponije;
-     Tehničke otpadne vode;
-     Sanitarno-fekalne otpadne vode;  
-     Otpadne vode kompostane;
-     Otpadne vode od dezinfekcije vozila;
-     Procedne otpadne vode;

Sakupljanje i tretman procednih voda

Na deponiji odnosno kasetama deponije je stalno prisutna mogućnost infiltracije atmosferskih voda kroz deponovano smeće. Na dnu tela deponije postavljen je dvostruki zaštitni sloj, koji se sastoji od sloja hidrogeološke barijere od sabijene gline i nepropusne HDPE folije. Time je onemogućena kontaminacija podzemnih voda. Zagađene procedne vode od atmosferskih padavina procuruju do dna gde je predviđen sistem za evakuaciju - horizontalna cevna drenaža. Procedna voda prikupljena drenažnim sistemom dovodi se do sabirnog šahta odakle se pumpnim agregatom (malog kapaciteta i visine dizanja) transportuje do sistema za prečišćavanje procedne vode.

Za prikupljanje procedne vode usvaja se drenažni kolektor 250 mm, sa padom dna od 1,5%. Kolektor se postavlja na projektom definisanu trasu u rov formiran u dnu deponije, a zatim zasipa šljunčanom drenažom. Drenaža procednih voda ostvaruje se u sloju granulisanog šljunka debljine 50 cm, i frakcije 16-32 mm. Ugradnja drenaže vrši se uz pomoć mehanizacije razastiranjem preko obloge dna deponije. Detalji instalacije kolektora i drenažnog sloja dati su u okviru grafičkih priloga projekta.

Prikupljena procedna voda iz sloja drenaže se kolektorom za procednu vodu transportuje do crpnih stanica naziva CS. Iz ovih crpnih stanica procedna voda se pumpom preko potisnog cevovoda evakuiše na postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda.

Sabirni šahtovi (CS) su od gotovih armiranobetonskih pre-fabrikovanih cevi Ø2000mm, dužine 1,50m. Dno šahtova nalazi se 1,33 m ispod ulivne cevi kolektora. Silaz u šahtove omogućen je liveno gvozdenim penjalicama i leđobranom koji se montiraju na zid šahta. Dno šahta je na tampon sloju mršavog betona-MB15  (30 cm). Osnova i preseci ovog šahta dati su u grafičkim prilozima. Radi spuštanja i vađenja pumpi, kao i za komunikaciju i ulazak u šaht predviđen je pravougaoni poklopac dimenzija 160 h 100 cm. Ovaj poklopac je predviđen od nerđajućeg čelika u radioničkoj izvedbi.

Hidromašinska oprema crpnih stanica CS sastoji se iz dve pumpe kapaciteta 2.00 l/s sa visinom dizanja od maksimalno 8.0m, od kojih je jedna radna a druga rezervna. Rad pumpi je programiran naizmenično. Način rada ovih pumpi regulisan je automatski, tj. uključenje odnosno isključenje se vrši u zavisnosti od nivoa vode u sabirnom šahtu. Maksimalni radni nivo je 1.30 m a minimalni 0.30 m od kote dna šahta.

Karakteristike pumpi za procednu vodu su sledeće:
        kapacitet pumpe:            Q = 2.0 l/s
        visina dizanja: N = 8.0 m
        snaga motora: R = 2.0 kW
        prečnik potisa: 65 mm 

Cevovodima prečnika 65 mm potis izlazi iz šahta crpne stanice. Nakon izlaska potisnog cevovoda iz šahta redukcijom FFR DN65/100 mm i T račvom 100 mm potis se povezuje na glavni potisni cevovod prečnika 110 mm. Glavni potisni cevovod koji povezuje sve crpne stanice je postavljen u koridoru oko tela deponije na oko 1,5 m od unutrašnje ivice obodnog kanala na prosečnoj dubini od 1,20 m. Dužina glavnog potisnog cevovoda je oko 1160 m i uliva se u postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda.

Idejnim projektom sanitarno-fekalne i tehničke vode se prečišćavaju odvojeno od procednih voda, u kompaktnom mehaničko-biološkom uređaju tipa SBR nakon čega se mogu ispuštati u recipijent ili koristiti za zalivanje zelenih površina, zavisno od potreba Investitora.

Procedne deponijske vode se prečišćavaju po principu reversne osmoze. Prečišćena voda je takvog kvaliteta da se može koristiti u tehničke svrhe ili ispuštati u recipijent.

Sakupljanje i tretman atmosferskih voda

Sve atmosferske vode, sa krovnih i komunikacionih površina, sakupljaju se sistemom kanaleta i prečišćavaju u separatoru lakih tečnosti sa integrisanim taložnikom dovoljno velikim za sakupljanje lako taloživih materija i ugrađenim koalescentnim i sorpcionim filterom, radi uklanjanja rasutog goriva i maziva i dela prisutnih organskih materija, nakon čega se sakupljaju u rezervoar i preko crpne stanice ispuštaju u recipijent.

Mehanizacija na deponiji

Za rad na sistemu za separaciju i sanitarnoj deponiji potrebno je obezbediti:  -            Dva viljuškara
-          Jedno vozilo za transport rasutog smeća
-          Jedan kompaktor za rad na planiranju i sabijanju rasutog smeća na deponiji, -            Jedno vozilo za transport baliranog smeća na deponiju. 
                 
Predviđena je nabavka dva viljuškara jer je neophodno obezbediti jedan za rad sa baliranim smećem na sistemu za separaciju, a drugi za rad na odvozu sekundarnih sirovina, takođe na sistemu za separaciju.

Preporučene faze izgradnje i rada

I                      Faza obuhvata izgradnju prve faze tela deponije od ukupno pet faza izgradnje (uključivši i I fazu vodovoda, kanalizacije, PP zaštite i elektro radova), sa kompletnom infrastrukturom, izgradnju priključka na opštinsku elektro mrežu i vodovovoda, izgradnju postrojenja za separaciju otpada, nabavku predložene mehanizacije i opreme potrebne za rad kompleksa deponije zajedno sa postrojenjem za separaciju otpada. Procenjeno je da će građevinski radovi početi najkasnije sredinom 2018. i da će se završiti decembra 2019. 

Sračunato je da će rad I faze trajati 3,9 godina, tj. od januara 2020. do novembra 2023.

II                   Faza obuhvata izgradnju II faze tela gde će radovi početi krajem (decembar) 2022. i trajaće oko 10 meseci (do oktobra 2023). Sračunato je da će odlaganje otpada u II fazi trajati 3,7 godine, tj. od novembra 2023. do jula 2027.

III                 Faza obuhvata izgradnju III faze tela deponije, gde će radovi početi (septembar) 2026 i trajaće oko 10 meseci (do juna 2027). Sračunato je da će odlaganje otpada u III fazi trajati 4,6 godina, tj. od jula 2027. do februara 2032.

IV                 Faza obuhvata izgradnju IV faze tela deponije, radove završnog prekrivanja prve tri faze, i povezivanje sistema degazacije, gde će radovi početi početkom (april) 2031 i trajaće oko 10 meseci (do januara 2042). Sračunato je da će odlaganje otpada u IV fazi trajati 5,3 godina, tj. od februara 2032 do jula 2037. 

V                    Faza obuhvata izgradnju V faze tela deponije, gde će radovi početi (septembar) 2036 i trajaće oko 10 meseci (do juna 2037). Sračunato je da će odlaganje otpada u V fazi trajati 5,8 godina, tj. od jula 2037 do maja 2043.

VI                 Faza obuhvata radove završnog prekrivanja V faze, uključujući zasađivanje trave, i konačan razvoj sistema degazacije, gde će radovi početi u junu 2043. i trajaće oko 8 meseci (do januara 2044).

Ukupna površina tela deponije, po projektu, iznosi 11,12 ha. Podeljena je na 5 kaseta različite površine, sa približno istom zapreminom po fazama. Predloženo je da se kasete izgrađuju fazno, u svakoj fazi po jedna kaseta, budući da bi izgradnja svih 5 kaseta odjednom bila ekonomski i tehnički neopravdana. Projektovanje je izvršeno tako da svaka kaseta bude aktivna minimum 3 godine, što je razumno i prihvatljivo, sa obe tačke gledišta, tehničke i ekonomske. Kad bi se celo telo deponije izgradilo u jednoj fazi, zaštitna obloga na dnu tela deponije, koja bi bila nepokrivena odloženim otpadom sve do isteka 23 godine, mogla bi se ozbiljno oštetiti radom mehanizacije, zbog vremenskih uslova, itd., što bi izazvalo procurivanje procednih voda u zemljište i podzemne vode. Tehnički je neprihvatljivo da obloga dna deponije bude nepokrivena odloženim otpadom više od 3-4 godine.

Ukoliko se uspostavi separaciona linija i uspostavi separacija biodegradabilnog otpada, očekivan životni vek regionalne sanitarne deponije za Region Zaječar je 23,3 godine. Generalno, rad na deponiji obuhvata sledeće aktivnosti:
-     Registracija i merenje vozila za sakupljanje otpada koja pristižu napunjena otpadom,
-     Istovar otpada iz vozila u jamu na istovarnoj platformi u objektu za separaciju otpada,
-     Pranje ispražnjenih kamiona,
-     Separacija krupnog otpada iz istovarenog otpada u jami unutar objekta za separaciju otpada,
-     Transfer otpada iz jame na trakasti transporter,
-     Cepanje vreća i džakova sa otpadom na uređaju za cepanje,
-     Ručna separacija otpada unutar zatvorene kabine po razdvojenim boksovima,
-     Klimatizacija kabine,
-     Presovanje, baliranje i skladištenje selektovanih reciklabilnih komponenti, utovar na kamion, transport do zatvorenog skladišta, ili do reciklažnih kompanija,
-     Presovanje, baliranje i deponovanje nekorisnog otpada,
-     Sakupljanje odbačenog rasutog otpada u kontejnere/kamione, transport do deponije, odlaganje i kompaktiranje,
-     Sakupljanje i transport komunalnog organskog/baštenskog otpada (selektovanog u objektu za separaciju otpada ili dopremljenog u RCUO), do objekta za kompostiranje,
-     Sečenje/drobljenje i kompostiranje organskog/baštensko komunalnog čvrstog otpada,
-     Zrenje proizvedenog komposta ispod nadstrešnice za kompostiranje,
-     Separacija predimenzionisanih čestica iz komposta,
-     Prodaja reciklabilnih komponenti, 
-     Deponovanje otpada, kompaktiranje i prekrivanje,
-     Tretman procednih i otpadnih voda,
-     Recikliranje tretiranih procednih voda na telo deponije,
-     Transfer istaloženog mulja na telo deponije,
-     Spaljivanje deponijskog gasa,
-     Monitoring voda, gasa i sleganja deponije, Čišćenje objekata i opreme.

             

Climate-KIC Chalange Zaječar

Pomozi gradu #Zajecar da pronadje rešenja za neke od najtežih klimatskih izazova u svetu. Klimatske promene utiču na svaki grad na svakom kontinentu. Sve je više poremećaj ekonomije i utiče na ljudsko zdravlje. Prvobitno konceptualizovan kao 24-satni hackathon od strane Climate-KIC-a, #Climathon je odahnula kao globalni pokret, angažujući građane na klimatskim akcijama - i pružajući gradovima stalnu podršku na jedinstvenim izazovima sa kojima se suočavaju.

Građani, gradski zvaničnici i partneri se povezuju pod zajedničkom vizijom za zdraviji grad, koji se manifestuje u 24-satnom hakatonu kako bi pronašao inovativna gradska rešenja.







clock diagram revised_2.png
Climate-KIC podržan od EIT, deo Evropske Unije.

U nastavku prikazana je Mapa 1. grad Zajecar: Plan regulacije predlozi i Divlje deponije smeća grad Zaječar. Markirana je nova industrijska zona na Vanjinon jazu. Markirane su obilaznice i putevi, uključena je baza svetskih automobilskih kompanija i dobavljača opreme u Evropi.

Predlog: Uraditi e-gov Data Center Zajecar. IT sistem za upravljanje gradom kako bi se povećala mobilnost. Uključiti dobre primere e-gov: Cloud Computing Environement;



Mapa 1. grad Zaječar


DOBRI PRIMERI:

ECOMONDO: Sve ideje Climathon 2017 za pametne i izdržljive gradove

Klimatizacija i komunikacija Climathon Uticaji Urbano planiranje Urbana otpornost na klimatske promjene Rizici vezani za klimatske promjene Klimatski izazovi Održivi razvoj.

U Bolonji, aplikacija koja dozvoljava kompanijama da poboljšaju putanju puteva zaposlenih, pomažući im da izaberu manje zagađene puteve, na Venecijanskim specijalnim plivajućim platformama kako bi vratili "zelenu" u lagunu. Ovo su dva od 18 pobjedničkih Climathon projekata , 24-satni maraton koji predlažu korisne ideje za borbu protiv klimatskih promjena, predstavljene na Ecomondo (Fiera di Rimini) na forumu u kojem vodi geolog Mario Tozzi. Ovaj događaj organizuje Climate-KIC, evropska javno-privatna zajednica za borbu protiv klimatskih promjena, koordinirana u našoj zemlji od strane Climate-KIC Italy sa sjedištem u Bolonji.

Ovo uključuje pobedničke ideje Climathona u Leče, Veneciji, Sasariju i Bolonji, u kojima je učestvovalo i učešće CMCC-a.

Nakon prezentacija, predstavnici lokalnih institucija kao što su Regionalni savjetnik za zaštitu životne sredine regije Sardinija, Donatella Spano i savjetnici za životnu sredinu opštine Ćezena, Francesca Lucchi i opština Sassari Fabio Pinna razgovarali su s Angelicom Monako (direktor klime - KIC Italija) i Mauro Buonocore (Fondacija CMCC - Evro-mediteranski centar za klimatske promjene) o tome kako uključiti građane u borbu protiv klimatskih promjena.

Među pobedničkim projektima klimantskog maratona u 18 italijanskih gradova nalazi se "LinkShiftShare" , pobednički projekat Klimathon iz Lečea, gde se tema izaziva obalnom erozijom i zaštitom i razvojem obala. Ideja je da u okviru obalnog područja stvorimo integrisano upravljanje protokom vozila, pristupom na more, prirodnom prirodnom okruženju i tipičnim aktivnostima mjesta.

U Veneciji je odlikovao "Podići prije porasta nivoa mora" , koji integriše stvaranje umetničkih instalacija koje se mogu pretvoriti u platforme kako bi se u slučaju vanrednog stanja ugostili ljudi sa projektom društvenog i urbanog oporavka starih zgrada.

Dva projekta dobila su u Bolonji, prva je "Zefiro" , digitalna platforma koja omogućava kompanijama da svojim zaposlenima pruže aplikaciju za bolje upravljanje kućnim radom i drugim putovanjima. To je kako bi se ljudima omogućilo da izbjegnu zagađene ulice, trgovine ljudima ili bez "urbanih zelenih".

"Ostani cool" , s druge strane, usluga koja koristi klimatske i geografske podatke Kopernika i drugih urbanih baza podataka, identifikuje, mapira i komunicira položaj "hladnih mesta", tj. Parkova, muzeja i mjesta kulture, gdje "Uzmi utočište" tokom vrelih talasa. "Ostanite kul" namenjen je prvenstveno ljudima koji su krhki sa stanovišta zdravlja i / ili socijalno isključeni.

U Sassari projektu "Zeleni u vezu" dodeljena je aplikacija koja želi da promoviše zajednički model upravljanja za razvoj zelenih površina u istorijskom centru grada. Konkretno, projekat ima za cilj poboljšanje unutrašnjih bašti istorijskih domova privatnih građana i povezivanje među njima i sa javnim područjima, u cilju stvaranja zelenih puteva visoke vrijednosti životne sredine unutar grada.

"Walk on" je predlog koji je osvojio izazov u Salernou i ima za cilj poboljšanje mobilnosti i smanjenje zagađenja tokom gradske manifestacije "Luci d'Artista". Ideja uključuje upotrebu tepisona od reciklirane gume da pretvori kinetički pokret hiljada posjetilaca u električnu energiju. "Pametni tepih" će biti povezan sa aplikacijom (Tap @ Ap), koja će omogućiti informacije u realnom vremenu o broju preduzetih koraka, stvaranju energije i emisijama koje su izbegnute u pogledu CO2, uslova saobraćaja i mnogo više .


"Io cammino" je pobednički projekat Klimathona u Ferari. Cilj je da zajedno sa obrazovnim institucijama stvori sistem koji transformiše (pešake) pešačke rute (školski autobus peške) u igru (kako bi se podstakao razvoj ponašanja osjetljivih na pitanja održivosti još od detinjstva.

U Kaljariju izazov je dobio "Bird" , koji je razvio multifunkcionalni model urbane zelene infrastrukture.

U Napulju razvijeni koncept se fokusira na sposobnost prirode da se brani. Projekat podrazumeva sijanje čempresa u pufernim područjima radi sprečavanja ili usporavanja požara. U stvari, ova drveća su bogata vodom.

U Firenci je osnovan "Stapp Project" , aplikacija koja "uzbuđuje" turiste poštujući vodu i otpornost. Projekat Naide u Ćeseni je nagrađen od strane žirija, čiji je cilj razvoj rešenja za uštedu vode.

U Trentinu je Climathon osvojio tim "Dec € Uro" , koji je predložio stvaranje stabilnog senzora za detekciju podataka o vodama na terenu, koji se zatim prenose u realnom vremenu kontrolnim centrima.

Klima-KIC je najveće javno-privatno partnerstvo na ublažavanju i prilagođavanju klimatskim promjenama koje čine kompanije, akademske institucije i javni organi sa preko 200 evropskih partnera. Climate-KIC je jedna od zajednica znanja i inovacija koju je pokrenuo EIT, Evropski institut za inovacije i tehnologiju. Od 2016. godine podružnica Climate-KIC Italije aktivno je koordinirala aktivnosti u nacionalnom kontekstu.

Klima-KIC je najveće javno-privatno partnerstvo na ublažavanju i prilagođavanju klimatskim promjenama koje čine kompanije, akademske institucije i javni organi sa preko 200 evropskih partnera. Climate-KIC je jedna od zajednica znanja i inovacija koju je pokrenuo EIT, Evropski institut za inovacije i tehnologiju. Od 2016. godine podružnica Climate-KIC Italije aktivno je koordinirala aktivnosti u nacionalnom kontekstu.


Pet stvari koje trebate znati prije vašeg prvog Hackathona:

(1) na linku: https://www.climate-kic.org/projects/ možete pretražiti projekte po ključnoj reči.

Luka Vojvodić
Primer start up:

Sonja Jović
Primer start up:

Nikola Šarčević
Primer start up:

Violeta Jovanović

Darko Milošević

Dijjana Miljković


Contact Form

Name

Email *

Message *

Darko Milosevic, Ph.D.

Call Centar

Promotivna akcija kako dobiti besplatni website turistickog objekta traje do kraja 2011. god i ukljucuje oglasavanje u dva CRS-a (www.booking-hotels.biz i www.telenetholidays.com), sa besplatnim koriscenjem usluga oglasavanja max 1 vesti mesecno u trajanju od 7 dana ... saznaj vise

Total Pageviews

 

Copyright dr. Darko Milošević Zabranjeno kopiranje sadrzaja sajta u celosti ili delovima || Pametna specijalizacija grad Zaječar || +381.64.555.8581; +381.61.615.4768; || darkomi.de@gmail.com