Please fill free to lisen music until you read blog :-)
Showing posts with label Otpad. Show all posts
Showing posts with label Otpad. Show all posts

The Digital City of Zajecar - GIS Smart specialization for waste management, electrical mobility, product recycling, and further application

Digital City of Zajecar - GIS Smart specialization for waste management, electrical mobility, product recycling and further application.


GIS-based development City Zajecar strategy
Sustainable examples and suggestions of technological innovations was presented through the GIS Waste Management Model, electrical mobility, IoT technology in the transport system, and examples of a Circular economy. 

EcoTimOK:
Darko Milosevic, Jugoslav Protic, Miroslav Piljusic, 
Ivana Zivic, Anital Lazarevic, Marina Jovanovic
Contact details: Darko Milosevic, Ph.D.; +381645558581; darkomi.de@gmail.com

The potential for better implementing adequate waste management in urban settlements
In recent years the generation of waste in urban areas of municipalities has increased, accompanying the increase in living standards and urbanization. A shift towards a circular economy, producing less or even no waste, could be the alternative. 

GIS-based development City Zajecar strategy
Sustainable examples and suggestions of technological innovations was presented through the GIS Waste Management Model, electrical mobility, IoT technology in the transport system, and examples of a Circular economy. 

Solution context
The assessment of smart and sustainable cities, however, is a major challenge due to complex, complicated, and chaotic nature of our cities. This makes the available monitoring and evaluation tools difficult to adopt and apply in different urban contexts to support urban planning and governance and foster evidence-based policymaking. In order to address this issue, the paper brings together GIS-based development concept with smart and sustainable cities. GIS-based development is a vision that considers data as the central structuring element of a development strategy.


GIS Nis example


The best way to respond to the waste management challenge for the city of Zajecar is through the process of entrepreneurial discovery. We presented a draft of the Regional Waste Management Plan, given recommendations related to the private-public partnership for the establishment of a Regional Recycling Waste Collection Center. Sustainable examples and suggestions of technological innovations was presented through the GIS Waste Management Model, electrical mobility, IoT technology in the transport system, and examples of a Circular economy. The patented technology converts organic wastes into a biogas that closes the circular economy loop.

Solution description
Smart City Zajecar team solutions include:
  • Mapping in GIS, use of drones, video bases and images
  • Full digitization (for example, Wildfire location, main landfills, hydrology, geology, annual temperature, agriculture landfill ...).
  • Ecological and efficient electric vehicles that enable quick and accurate waste collection.
  • Self-contained mobile garbage cans, with a solar panel.
Smart integrated multi-modal transport system and waste management platform: collection and disposal of waste. Multi-criteria decision-making approach (MCDM) involves the development of a conceptual framework, the attribution of weights by a panel of experts and the application of the model. The model is composed of 16 sustainability indicators grouped into seven impact areas, including air, energy, soil, water, buildings, transportation, and waste.





Through partnership and access from the bottom to the top, smart specialization brings together local authorities, the academic community, the business sphere, and civil society in their efforts to implement long-term growth strategies. It can significantly contribute to the integrated approach on which macro-regional strategies are based. This process could be coordinated at the local level by accredited regional development agencies from East Serbia, in close cooperation with local economic development offices (LER).

Application documentation GIS Project Zajecar:


Javni poziv grad Zajecar za uvođenje i razvoj geografskih informacionih sistema

Rok za prijavu: nedelja, 30. decembar 2018. 24:00




Reference Darko Milosevic. PhD:
– Digital competence – Creating and deploying Software as a service (SaaS) in various industries (telecom, hotel management, online sales, transport), for the last 9 years.
– Learning to learn – Can achieve a high level of expert knowledge in the company for just a few months. Research and development, operational plan, AIDA concept of re-engineering, reorganization, software development, training.
– A sense of initiative and Entrepreneurship. For the last 20 years, I worked in the family business and successfully ran my own company.
– Disruptive innovation industry. In the period from 2005 to 2011, I led a successful Online Booking system for hotels and competed with companies such as Booking.com, Tripadvisor.com, and Yahoo.com, until Google.com entrance to the marketplace.
– Cultural awareness and expression. Studied in France, Italy, Serbia, plan to continue post-PhD studies in Germany. Also, 5 years a member of the Slovenian Cultural Association “Ivan Cankar”, understand and speak Bulgarian and Polish.
– Successfully combine mathematical and interpersonal skills in the knowledge-based economies

THE PLASMA CONVERTER SYSTEM

THE PLASMA CONVERTER SYSTEM (PCS -- Waste to Energy)
The PCS is an electrochemical system powered by electricity that produces an intense field of radiant energy (plasma) that causes the dissociation (breaking apart) of the molecular bonds of solid, liquid and gaseous compounds or materials of both hazardous and nonhazardous wastes (feedstock) organic and inorganic. Within the PCS, the molecules of the waste material are separated into their elemental components (atoms), and then reformed into recoverable nonhazardous commodity products ready for commercial use. The PCS process is not a burning process, and it should not be confused with an incinerator. The PCS is a system whose principal feedstock is hazardous and nonhazardous waste. The heart of the PCS is "the plasma chamber." This vessel is equipped with a plasma torch that produces an intense field of radiant energy. Feed materials enter through an airlock system into the vessel where they are subjected to the intense energy of the plasma field. Materials undergo molecular dissociation and decompose into their elemental components...their atoms. 


Oslo Waste to Energy Plan (OV) Short documentary produced for science program "TM Wissen" for the Austrian channel ServusTV/Red Bull TV.

Plazma rasplinjavanje

Plazma rasplinjavanje je proces koji je izmislio Ethan Dodson, a radi na principu pretvorbe anorganskog i organskog materijala, najčešće otpada, u sintetski plin, izdvojene metale i trosku koristeći tehnologiju plazme. Električni luk stvara se tzv. plazma-bakljom koji ionizira inertni plin te „razbija” kemijske veze organske materije stvarajući sintetski plin. Anorganski dio sirovine odvaja se na dnu peći kao rastaljeni metali i troska koja „pliva” iznad rastaljenih metala. Najčešće se koristi u grani gospodarenja otpadom, no svoju primjeni pronalazi i u rasplinjavanju biomase i krutih ugljikovodika kao što je to ugljen. [1]

Sadržaj

Postupak primjene u gospodarenju otpadom

Proces započinje sakupljanjem i pripremom otpada. U procesu se može koristiti bilo koja vrsta otpada koja ima neku ogrjevnu vrijednost koja će rezultirati dobivanjem sintetskog plina. Također kao sirovina može se koristiti i medicinski otpad te kemijski kontaminiran otpad, no ne i radioaktivni otpad. Otpad koji u većini sadrži anorgansku sirovinu rezultirati će većom količinom rastaljenog metala i troske, te smanjiti proizvodnju sintetskog plina. Prednost troske je da nije kemijski reaktivna te se može lako koristiti u danjoj obradi, najčešće kao građevinski materijal. Otpad se ne mora usitnjavati prije obrade, no njegovim usitnjavanjem osiguravamo bolji prijenos topline i brži postupak rasplinjavanja. [2]
Otpad se dovodi standardnim komunalnim vozilima i istresa se u reaktor. Reaktor je zapravo postrojenje slično visokoj peći gdje donji dio završava kao krnji stožac u kojem su postavljene plazma-baklje. Broj plazma-baklji ovisi o kapacitetu postrojenja, no broj varira od 2 do 6 baklji. Cijeli reaktor je u stanju podtlaka kako bi se spriječilo izgaranje, stvaranje pepela te curenje plinova izvan reaktora. [3]
Plazma-baklja najčešće kao radni plin koristi inertni plin argon. Elektrode mogu biti od bakra, volframa, hafnija, cirkonija ili posebnih legura. Jaka struja pod velikim naponom prolazi između dvije elektrode kreirajući električni luk. Inertni plin pod tlakom prolazi preko električnog luka i biva ioniziran stvarajući plazmu.[4] Plazma se zna promatrati kao 4. agregatno stanje tvari, te zapravo predstavlja plin sa slobodnim elektronima koji su izašli iz valentne ljuske dovođenjem određenog iznosa energije (električni luk) te mogu slobodno provoditi struju i generirati magnetsko polje.[5] Temperatura baklje dostiže visoke temperature koje variraju od 2,200 do 13,900 °C, no za potrebe rada s komunalnim otpadom dovoljna je temperatura u rasponu od 2,700 do 4,300 °C. Zbog visokih temperatura veliki značaj se doprinosi sistemu hlađenja plazma-baklji. [6]

Poprečni presjek DC plazma baklje kod koje se električni luk stvara unutar same baklje (zbog položaja katode i anode). Vidljiva je šiljasta katoda i prstenasta anoda. Ulaz i izlaz rashladne vode je naznačen na crtežu te je vrlo bitan zbog visokih temperatura koje baklja postiže. Električni luk prikazan je samo kao ilustracija.

Ubacivanjem sirovine u rektor započinje proces rasplinjavanja. Zbog vrlo visoke temperature koju kreira plazma-baklja, dolazi do razlaganja organskih molekula na osnovne atome i molekule koji tvore sintetski plin (većinom kreiran od vodika i ugljikovog monoksida). Proces razlaganja naziva se piroliza. Nastali sintetski plin izlazi iz reaktora pri temperaturi od otprilike 1000 °C te ga je potrebno ohladiti do otprilike 600 °C kako bi se spriječilo stvaranje štetnih spojeva na višim temperaturama. Hlađenjem plina dolazi do pregrijavanja i stvaranja vodene pare u izmjenjivaču topline, te se para preusmjerava na parnu turbinu stvarajući, posredstvom generatora, električnu energiju koja gotovo zadovoljava potrebe procesa za električnom energijom. Nakon ohlađivanja sintetskog plina potrebno ga je očistiti od raznih nečistoća te se koristi metoda cikličkog separatora gdje teže čestice padaju na dno separatora, a pročišćeni plin djelovanjem uzgona prolazi na daljnje čišćenje. Prolaskom kroz filtere u sintetskom plinu zaostaju dušikovi oksidi koji se pročišćavaju prolaskom kroz niz katalitičkih pretvornika koji razdvajaju dušikove okside na kisik i dušik. Daljnjim kemijskim pročišćavanjem odstranjuju se ostaci žive, sumpora i klorovodika. Kao rezultat dobiva se maksimalno pročišćen sintetski plin koji se vodi do plinske turbine gdje prisutstvom generatora stvara električnu struju koju koristi postrojenje, a višak se prodaje i šalje preko dalekovoda u električnu mrežu. Također pročišćeni plin se može komprimirati u spremnike i koristiti u proizvodnji metanola i ostalih sintetičkih goriva. [7]
Na dnu reaktora, u procesu rasplinjavanja, dolazi do odvajanja anorganskih tvari koje se rastapaju i na izlasku iz reaktora hlade i skrućuju. Pri hlađenju metali se odvajaju, a anorganska troska ostaje kao kamen staklaste strukture koji se koristi kao tehnički kamen. Teški metali zaostali u troski ne mogu se izlučiti. [8]
Proces zbrinjavanja otpada primjenjujući tehnologiju plazma rasplinjavanja. Ubacivanjem sirovine u reaktor započinje proces rasplinjavanja. U reaktoru se zbog velike temperature sirovina razdvaja na sintetski plin, metale i trosku staklaste strukture. Metali i troska se odvajaju na dnu reaktora, a sintetski plin se dodatno pročišćava. Plin se pri izlasku iz reaktora hladi te pregrijava paru u izmjenjivaču topline koja se odvodi na parnu turbinu. Para se prolaskom kroz turbinu kondenzira i pročišćuje te se kao krajnji produkt dobiva destilirana voda. Iz sintetskog plina se izdvaja klorovodik i sumpor te se pročišćeni plin odvodi na plinsku turbinu gdje zajedno sa parnom turbinom, uz prisutstvo generatora, generira električnu struju koja se koristi u procesu, a višak prodaje u električnu mrežu.

Konačnim postupkom rasplinjavanja otpada plazmom:

  • rješavamo problem otpada
  • generiramo električnu energiju za pokretanje plazma-baklje, a višak prodajemo
  • dobivamo odbačene metale iz otpada koji se recikliraju i ponovo koriste
  • dobivamo krutu trosku kao građevinski materijal
  • dobivamo klorovodik iz klora
  • dobivamo natrijev bisulfit iz odvojenog sumpora
uz minimalne emisije stakleničkih plinova.

Prednosti

Prednosti korištenja tehnologije rasplinjavanja plazmom u rješavanju problema otpada:
  • Čisto zbrinjavanje kemijsko kontaminiranog otpada
  • Sprječavanje kontaminacije tla kod zbrinjavanja otpada zakopavanjem
  • Nema emisija štetnih plinova
  • Proizvodnja kemijski ne reaktivne troske koja se koristi kao građevinski materijal
  • Proizvodnja sintetskog plina za proizvodnju električne energije iz organskog otpada
  • Izvlačenje korisnih metala iz otpada
  • Manje emisije stakleničkih plinova u usporedbi sa spaljivanjem otpada

Nedostaci

Glavni nedostaci korištenja tehnologije plazme u rješavanju problema otpada:
  • Veliki investicijski trošak u usporedbi sa procesom zakopavanja otpada
  • Plamen plazme uzrokuje smanjenje promjera otvora za uzimanje uzoraka što zahtjeva povremeno održavanje

Usporedba spaljivanja i rasplinjavanja otpada

Rasplinjavanje na osnovi plazmeSpaljivanje
potpuno razlaganjenepotpuno razlaganje
nema katrana, dioksina i furanavelike količine katrana i furana
nema pepela30% pepela
sve vrste otpada*samo ogranskih otpad
nije potrebno sortiranjesortiranje se zahtjeva
veliki kapacitetveiliki kapacitet
vrlo male emisijevisoke emisije
vlaga nema utjecaj na procesvlaga utječe na proces
komadi i do veličine od 1m3maksimalna veličina komada 30 cm3
'*' osim jako radioaktivnog otpada

Izvori

TRETMAN OTPADA PLAZMA TEHNOLOGIJOM


U ovom radu dat je kratak pregled mogućih tretmana otpada uz korišćenje energije i predstavljena plazma tehnologija kao trenutno najsavršenije tehnološko rešenje. Rad je baziran na iskustvima razvijenih zemalja i saznanjima autora iz raspoloživih izvora. Pošto se Srbija nalazi pred velikim zahtevima, kako obaveza vezanih za evrointegracije, tako i sopstvenih strateških ciljeva, zaključak ovog rada jeste da je neophodno posvetiti posebnu pažnju plazma tehnologiji, jer je glavni razlog za njeno ranije odbacivanje, visoka cena, znatno umanjen, te i tu opciju treba iznova razmatrati.

Ključne reči: č vrst otpad, upravljanje otpadom, plazma tehnologija, energija iz
otpada, plazma konverter, prerada otpada, insineracija, staklasta šljaka, zaštita životne sredine, investicioni trošak

1. Uvod
Usled sve većeg demografskog rasta, industrijalizacije, urbanizacije i ekonomskog bogatstva, nagomilavaju se i sve veće količine otpada, kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju. Zbog toga što je hemijski sastav otpada složeniji, on sve više ugrožava čovekovo zdravlje i okolinu.

Nagomilavanje čvrstog otpada predstavlja jedan od krupnijih problema naše civilizacije, kako sa komunalnog aspekta, tako i sa ekološkog, sanitarno-epidemiološkog, tehnološkog, urbanističkog, građevinskog, hidrološkog i energetskog. Povećanje broja stanovnika, urbanizacija i industrijalizacija direktno utiču na rast potrošnje svih vrsta, što ima za posledicu povećanje čvrstog otpada koji se mora prikupiti, transportovati i preraditi na način koji zadovoljava pre svega sanitarne uslove, a potom i tehničko-tehnološke, ekonomske i ostale uslove vezane za zaštitu životne sredine.

Porast cena energenata, ostvarenje manje zavisnosti od uvoza energenata, kontrola gasova koji izazivaju efekat staklene bašte, u saglasnosti sa Kjoto protokolom, i smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu, razlozi su za istraživanje i razvoj postupaka za ponovno iskorišćenje otpada širom sveta. Osim ekonomskih efekata, glavni razlozi koji ograničavaju razvoj ponovnog iskorišćenja otpada su kulturološki, ali i to što su za energetsko korišćenje otpada, koje po pravilu ima nisku toplotnu moć, potrebne predradnje, koje bi omogućile višu efi kasnost i smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu. Ovi problemi posebno pogađaju zemlje u tranziciji i razvoju, kakva je Srbija. Sa sprovođenjem mera za pravilno prikupljanje i korišćenje otpada se kasni, što ima negativne ekološke i ekonomske posledice.

Kao i ostale zemlje Zapadnog Balkana, Republika Srbija je, zainteresovana za prijem u Evropsku uniju, te je potpisala Memorandum o integraciji u energetsko tržište EU. Na taj način, prihvatila je obavezu da sledi politiku i programe EU. Da bi se to ostvarilo, moraju da se donesu mere za podsticanje proizvodnje električne energije korišćenjem komunalnog čvrstog otpada, odnosno da se pomogne u defi nisanju nacionalne strategije u toj oblasti. Pri tom, potrebno je da se pomogne i pojedinim subjektima koji su potencijalni donatori u ovu oblast.

Pored pomenute, već jasno defi nisane državne obaveze Srbije, važan cilj je da se proširi proizvodnja električne energije korišćenjem vlastitih materijalnih resursa, zatim da se smanji zavisnost od uvoza i poveća zapošljavanje stanovništva. Tako bi se iskorišćavanjem otpada u vidu energije ostvarilo i više državnih strateških ciljeva.

Kako se sa jedne strane nameće insineracija kao rešenje, a sa druge činjenica da se takvi procesi u svetu obavljaju uz sve rigoroznije mere zaštite, a u velikom broju slučajeva zabranjuju i gase, nameće se potreba za razmatranjem drugih, prihvatljivijih rešenja. Jedno od njih je i plazma tehnologija, koja se bez razmatranja uvek odbacuje kao skupa.

2. Nastanak, vrste i sastav otpada
Nastanak čvrstog otpada je vezan za određene aktivnosti unutar urbane sredine. Urbanu sredinu, pored objekata za stanovanje i javnih ustanova i površina, čine i objekti pojedinih industrija i medicinski objekti.

Stvaranje otpadnih materija obuhvata one aktivnosti prilikom kojih materije dolaze u takvo stanje da više nemaju upotrebnu vrednost, te se bacaju ili se sakupljaju radi odlaganja.

Komunalni čvrst otpad je otpad iz domaćinstva, otpad koji nastaje čišćenjem javnih površina i otpad sličan otpadu iz domaćinstva koji nastaje u privredi, ustanovama i uslužnim delatnostima (Ilić i Miletić 1998). Taj otpad se redovno prikuplja i zbrinjava u okviru komunalnih delatnosti.

Količina i sastav otpada zavise od niza faktora: stepena ekonomske razvijenosti sredine, klimatskih uslova, veličine grada, načina stanovanja, metoda sakupljanja i transporta otpada, i sl. Mogu se napraviti različite podela otpada, kao što je prikazano na slici 1.

Slika 1. Podela otpada

Postojeće stanje u lokalnim samoupravama Republike Srbije karakterišu nepouzdani i nepotpuni podaci o količini generisanja komunalnog otpada. Količine komunalnog otpada na godišnjem nivou su proračunate na osnovu merenja otpada u referentnim lokalnim samoupravama. Na osnovu rezultata tih merenja, može se usvojiti da gradsko stanovništvo generiše prosečno 1kg komunalnog otpada po stanovniku na dan, dok seosko stanovništvo prosečno generiše 0.7kg otpada/stanovniku/dan. U Beogradu se dnevno generiše 1.2kg otpada/stanovniku. Na osnovu popisa, gradsko stanovništvo čini 57%, dok je 43% seoskog stanovništva. U proseku, stanovnik Republike Srbije generiše 0.87 kg komunalnog otpada/ dan (318 kg/godišnje), a sastav tog otpada, prema raspoloživim podacima, dat je na slici 2.

Slika 2. Prikaz morfološkog sastava komunalnog otpada u Srbiji

3. Upravljanje otpadom
Koncept hijerarhije upravljanja otpadom ukazuje da je smanjenje nastajanja otpada najefektivnije rešenje za životnu sredinu. Međutim, tamo gde dalje smanjenje nije praktično primenljivo, proizvodi i materijali mogu biti iskorišćeni ponovo, za istu ili drugu namenu. Ukoliko ta mogućnost ne postoji, otpad se dalje može iskoristiti kroz reciklažu, kompostiranje ili kroz dobijanje energije. Samo ako ni jedna od prethodnih opcija ne daje odgovarajuće rešenje, otpad treba odložiti na deponiju (Strategija upravljanja otpadom za period 2010–2019. godine, 2010).

U svetu se primenjuju sledeće tehnologije energetske valorizacije komunalnog čvrstog otpada:
• insineracija, sagorevanje,
• gasifi kacija,
• piroliza,
• plazma tehnologija,
• anaerobna digestija,
• korišćenje deponijskog gasa.

Insineracija predstavlja proces kontrolisanog sagorevanja komunalnog čvrstog otpada, radi smanjenja zapremine i dobijanja toplotne energije. Sagorevanje je proces sa koefi cijentom viška vazduha iznad jedan. Dolazi do termo-hemijske konverzije uz oslobađanje hemijske energije goriva, toplotne energije. Primenjuje se kod goriva s ograničenim sadržajem vlage i višom toplotnom moći, koja je najčešće, u slučaju čvrstog komunalnog otpada, između 10 i 13 MJ/kg.

Gasifi kacija je postupak termičke dekompozicije i odvija se slično kao i sagorevanje, ali s koefi cijentom viška vazduha manjim od jedan. Materijal se konvertuje u gas koji se uglavnom sastoji od ugljenmonoksida, vodonika i metana.

Piroliza predstavlja postupak termičke dekompozicije, pri kojoj se materijal zagreva spoljašnjim izvorom toplote bez prisustva vazduha, a kao rezultat se dobija mešavina čvrstog, tečnog i gasovitog goriva. Jedan deo dobijenog goriva koristi se kao izvor toplotne energije za pirolizu.

Plazma proces: komunalni čvrst otpad se zagreva na visoku temperaturu, 3.000 do 15.000°C, pomoću plazma arc (piroliza plazmom u luku). Energija se oslobađa električnim pražnjenjem u inertnoj atmosferi. Ovim putem se organski otpad konvertuje u gas bogat vodonikom, a neorganske materije se nakon topljenja vitrifi kuju.

Anaerobna digestija predstavlja proces mikrobiološke razgradnje bez prisustva vazduha. Prerađuje se visoko vlažna organska materija. Razgradnjom se dobija gas koji se prvenstveno sastoji od metana i ugljendioksida.

Deponijski gas se u najvećoj meri formira bakterijskom razgradnjom, bakterija koje su prisutne u otpadu i zemljištu kojim se deponija prekriva. Za razliku od anaerobne digestije, u ovom slučaju mikrobiološka razgradnja nije u potpunosti kontrolisana, a delimično se odvija i aerobna digestija. Postupak razgradnje isti je kao i kod anaerobne digestije, kao i dobijeni gas.

Svaka od navedenih tehnologija zahteva različite količine ulaznih sirovina, emituje različite količine ugljendioksida, ima različite izlazne produkte i različite je efi kasnosti.

4. Plazma proces
Plazmu je otkrio engleski fi zičar ser Vilijam Kruks (Ser William Crookes, 1832–1914) 1879. godine. Danas se zna da plazma predstavlja jonizovani gas sastavljen od slobodnih elektrona i pozitivnih jona u takvom relativnom odnosu da je gasna sredina spolja gledano elektroneutralna. Da bi neki gas postao plazma, potrebno je dovesti dovoljnu količinu energije da se iz velikog broja atoma gasa izbace neki ili svi elektroni. Takva energija može biti u različitom obliku: termička, električna ili svetlosna. Zavisno od vrste atoma u plazmi, odnosa jonizovanih i neutralnih čestica, kao i energije čestica, postoji veliki broj tipova plazmi različitih karakteristika i ponašanja. Tako plazme mogu da budu relativno razređene i hladne ili veoma guste i zagrejane na izuzetno visoku temperaturu.

Šezdesetih godina XX veka američki istraživački centar NASA (National Aeronautics and Space Administration) razvila je tehnologiju plazma gorionika, koji su bili namenjeni za testiranje materijala za izradu toplotnih štitova svemirskih letelica. Tehnologija je desetak godina kasnije komercijalizovana za primenu u metalurškoj industriji.

Osamdesetih godina prošlog veka, istraživači su započeli ispitivanje mogućnosti primene tehnologije za topljenje čvrstog otpada. Intenzivna energija i visoke temperature (i do 16.649°C) koje razvijaju plazma gorionici, u stanju su da nepovratno razore čvrsti otpad na molekulskom nivou, stvarajući staklastu šljaku bogatu teškim metalima koji se lako mogu regenerisati i ponovo upotrebiti, i gas bogat ugljenikom i vodonikom koji može služiti za dobijanje električne energije.

U procesu spaljivanja ne dolazi do značajnog oslobađanja kontaminata u atmosferu i u proseku emisije dioksina i furana iznose oko 1% vrednosti emisija pri insineraciji. Tehnologiju su zajedno osavremenile jedna britanska i dve američke kompanije, a treća američka kompanija Startech Environmental podigla je taj proces na viši nivo.  Oni su uveli membranski sistem za prečišćavanje gasa u cilju ekstrakcije čistog vodonika za upotrebu u gorivnim ćelijama i takođe adaptirali tehnologiju, kako bi se kao krajnji proizvod mogao dobiti i metanol.

U zavisnosti od ulazne sirovine, menja se samo količina električne energije koja je potrebna za razgradnju otpada i procenat vodonika u gasu. U proseku, plazma konverter troši 1/3 proizvedene struje za sopstvene potrebe, a ostatak od dve trećine ostaje na raspolaganje i može se koristiti u komercijalne svrhe, što smanjuje cenu plazma postupka koja je i jedina mana ove tehnologije.

Slika 3. Prikaz linije za tretman otpada primenom plazma tehnologije

Konstrukcija plazma konvertera, koja se može videti na slikama 3. i 4. omogućava istovremeni unos čvrstog, tečnog i gasovitog otpada. Sistem je sve vreme doziran u malom podpritisku, tako da ispuštanje gasnih materija u okolinu nije moguće, a apsolutni pritisak u samom sistemu približan je atmosferskom. Na dnu se nalazi talog koji sadrži metale, silikate i minerale i koji se kontinuirano ili povremeno može ispustiti iz konvertera. Kada talog očvrsne, postaje staklasta šljaka, veoma stabilna, nerastvorna i neotrovna (ovakve nalaze potvrdila je i Američka agencija za zaštitu životne sredine), pa se može koristiti kao građevinski i termoizolacioni materijal.

Proizvedeni sintetički gas (PCG) ima na izlazu temperaturu oko 1.400°C, koja se spušta do 120°C u procesu hlađenja, a taj višak toplote može se koristiti na razne načine: grejanje, pogonsko gorivo i sl.
Nasuprot ostalim termičkim tehnologijama, plazma konverteru treba znatno manje vazduha, zbog čega je protok gasa mnogo manji i to omogućuje lakše čišćenje gasa, tako da nastaje malo sporednih produkata, koji se inače vraćaju u konverter, gde se razgrađuju. Posle celokupnog procesa čišćenja, prosečna struktura sintetičkog gasa je sledeća: 55% H2, 33% CO, 9% CO2, 2% CH4 i 1% O2. Mogućnosti upotrebe ovakvog gasa su višestruke. Energetska upotreba je moguća klasičnim paljenjem u kotlu za proizvodnju toplote ili posredno, hlađenjem; za proizvodnju električne i toplotne energije u gasnim turbinama, motorima sa unutrašnjim sagorevanjem ili čak pogonskim ćelijama. Moguća je i materijalna eksploatacija, jer proizvedeni vodonik postiže čistoću od 99% i može se upotrebljavati kao pogonsko gorivo u vozilima.

Slika 4. Plazma konverter

5. Upotreba plazma tehnologije i fi nansijski osvrt
Trenutno u svetu rade postrojenja sa plazma tehnologijom u Sjedinjenim Državama, Japanu, Australiji, zatim na jugu Italije i u Engleskoj. Pri tom, najstariji evropski plazma konverter je u francuskom gradu Bordou. U fazi realizacije su plazma postrojenja u: Moskvi, Firenci, Poljskoj, Šangaju, Portoriku i još jedno u Australiji (Terzić 2005).

Postrojenje u Mihami-Mitaki, u Japanu, radi od 2002. godine i dnevno obradi 22 t komunalnog otpada i mulja od prerade otpadnih voda, a postrojenje u Utašinaiju (iz 2003. godine) isplativo radi i sa pola kapaciteta, 80t (od projektovanih 165 t), proizvodeći pri radu 5 MW struje (od projektovanih 8 MW za pun kapacitet). Od proizvedene struje 1 MW se prodaje, a ostatak koristi u pogonu, dok se staklasta šljaka koristi za proizvodnju ivičnjaka za trotoare, kao šljunak, pa čak i za izradu nakita. Rok trajanja plazma baklji je 6 meseci, koštaju oko 82.000 €, a u reaktoru se obično koriste dve.

Postrojenja sa plazma tehnologijom imaju niz dobrih karakteristika, kao što su: kapacitet od 0.5 kg do preko 1.000 t prerade na dan; postrojenje može biti mobilno ili stacionarno; zapremina otpada se smanjuje za 300, a medicinskog za čak 800 puta; mogu prerađivati otpad svih agregatnih stanja, vrsta i porekla istovremeno; rade bez buke ili na veoma tihom režimu; mogu raditi i u režimu od par sati dnevno i 24 sata bez prestanka i pauza, hlađenja i sl. a zaustavljanje ili pokretanje procesa može se raditi momentalno bez opasnosti.

Prema proračunu iz susedne Hrvatske (Miličić i Vego 2007), a zbog sličnih ekonomskih, geografskih i društvenih karakteristika, može se izvesti gruba računica investicije koja bi rešila zbrinjavanje otpada u Republici Srbiji.

S obzirom na to da Beograd ima tri i po puta više stanovnika od Splitskodalmatinske županije, za koju je rađen proračun, a sakupi četiri puta više otpada godišnje, može se sa velikom dozom verovatnoće zaključiti da bi investicioni trošak za izgradnju postrojenja sa plazma tehnologijom bio četiri puta veći, tj. 492 miliona eura, operativni troškovi 168.5 miliona eura godišnje, a prihod od dovezenog otpada i prodaje električne energije godišnje oko 180.2 miliona eura. Razlika od 11.7 miliona eura godišnje, sama po sebi je dovoljan razlog za skretanje pažnje na plazma proces, ali glavni argumenti su ipak na strani zaštite životne sredine i održivog razvoja.

Proračuni koji se mogu aproksimirati iz onih sprovedenihu Sjedinjenim Državama, čak ukazuju na to da bi za kapacitet Beograda izgradnja postrojenja koštala manje od 350 miliona eura i da bi proizvodnja etanola mogla biti profi tabilnija od proizvodnje struje.

I na svetskom i na evropskom nivou postoje mnogi podsticajni fondovi namenjeni za realizaciju projekata koji doprinose zaštiti životne sredine. Rešavanje problema komunalnog čvrstog otpada, a posebno ukoliko se on koristi i u energetske svrhe, ima značajan prioritet, pa se za ovakvu investiciju može računati i na fi nansijsku podršku (Studija 2008).

6. Zaključak
Plazma tehnologija je bez konkurencije najbolji tehnološki postupak u upravljanju otpadom, jer svi drugi postupci smanjuju problem, ali ga ne rešavaju. Plazma proces upravo to nudi – rešavanje problema otpada, i to svih vrsta osim radioaktivnog, pri tom skoro bez negativnog uticaja na životnu sredinu i ljudsko zdravlje, a uz najnižu cenu za tretman po toni komunalnog otpada.
Ranije se ova tehnologija odbacivala zbog visoke cene, ali razvojem tehnologije i uračunavanjem ekoloških troškova u proračune za druge procese, dolazi se do zaključka da je cena čak i povoljnija. Dosadašnja loša okolnost (nepostojanje postrojenja za tretman otpada) u Srbiji, sad može postati naša prednost, jer je ulaganje u ovu oblast neminovno i može se iskoristiti da umesto transfera „prljave tehnologije“ Republika Srbija postane lider u upravljanju otpadom u Evropi.

Literatura:
  • Dodge, Ed. Plasma gasifi cation: Clean renewable fuel through vaporization of waste. Preuzeto sa:http://www.waste-management-world.com/articles/print/volume-10/ issue-4/features/plasma-gasifi cation-clean-renewable-fuel-through-vaporizationof-waste.html
  • Ilić, M. i S. Miletić. 1998. Osnovi upravljanja čvrstim otpadom. Beograd: Institut za ispitivanje materijala.
  • Miličić, J. i G. Vego. 2007. „Tehnologija rasplinjavanja na osnovi plazme pri rešavanju problema otpada.“ Časopis Hrvatskog saveza građevinskih inženjera Građevinar 59(7): 607–615.
  • Katedra za Inženjerstvo zaštite životne sredine. 2008. Studija mogućnosti korišćenja komunalnog otpada u energetske svrhe (Waste to energy) na teritoriji Autonomne pokrajne Vojvodine i Republike Srbije. Novi Sad: Pokrajinski sekretarijat za energetiku i mineralne sirovine i Fakultet tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu
  • Katedra za Inženjerstvo zaštite životne sredine. 2009. Utvrđivanje sastava otpada i procene količine u cilju defi nisanja strategije upravljanja sekundarnim sirovinama u sklopu održivog razvoja Republike Srbije. Novi Sad: Fakultet tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu.
  • Startech plazma konvertor, katalog u PDF formatu. Preuzeto sa: http://www.step.co.rs/sr/ sistem_konsalting/plazma-konvertor.html
  • Strategija upravljanja otpadom za period 2010–2019
Summary: Plasma Technology in the WasteManagement
Th is paper is a short review of possible waste treatments with energy reuse and presents plasma technology, currently the most sophisticated technological solution for the waste treatment. Th e paper is based on the operating experience from the developed countries and the results of the existing research. Serbia will have big requests in future, regarding the integrations in the European Union and national strategic milestones. Th e conclusion of this review stresses that we should give the special attention to plasma technology, since the biggest disadvantage of this technology in the past, huge investment, has been solved with new achievements.
Keywords: waste management, plasma technology, energy from the waste, plasma converter, waste processing, incineration, vitrifi ed slag, environmental protection, investment cost


Svako ko je ikada prošao kraj uličnog kontejnera za smeće u kome je neko izazvao požar zna da spaljivanje nije baš najbolji način za uništavanje otpadaka. Medjutim, američka kompanija Startek smatra da je taj metod idealan.

Važno je samo da temperatura kojom se smeće spaljuje bude oko tri puta viša od one na površini sunca. Njena mašina nazvana ”plazma konvertor“ uništava svaku vrstu smeća - od kuhinjskih otpadaka, preko dečijih pelena do zardjalih šporeta, pa čak i onoga što inače odlazi u kanalizaciju - i to bez ikakvog oslobadjanja štetnih gasova i drugih materija. Posle mehaničke pripreme otpaci se ubacuju u specijalnu komoru gde se izlažu plazmi, odnosno jonizovanom gasu zagrejanom na više od 16 hiljada Celzijusovih stepeni. Na toj temperaturi otpaci ne samo da sagorevaju već se njihovi molekuli razbijaju na atome. Jedini proizvodi u ovom procesu su gas - koji je zapravo mešavina vodonika i ugljenmonoksida, i čvrst materijal sličan vulkanskom staklu. Pomenuti gas može da se konvertuje u gorivo, kao što je etanol, ili u prirodni gas, dok vulkansko staklo može da se koristi za proizvodnju asfalta visoke čvrstine. Inače, proces je samoodrživ, jer se posle inicijalnog paljenja plazme električnom strujom, vreli gas dobijen sagorevanjem smeća koristi za dobijanje pare za turbine, koje okreću generatore za struju. Plazma konvertor je skup - košta oko 250 miliona dolara, ali može da sagori 2 hiljade tona smeća dnevno i isplaćuje se za oko 10 godina.

Vreme razgradnje različitih vrsti otpada

Hiperprodukcija je obeležila svet savremenog čoveka. Zajedno sa ovim fenomenom, savremeno društvo je zadesila i ubrzana i masovna proizvodnja otpada. Poražavajuća činjenica jeste da, uprkos postojanju naprednih tehnologija reciklirinja, većina ljudi ipak praktikuje skoro automatizovano bacanje i nesavesno odlaganje otpada, bez obzira na njegovu vrstu. Ipak, donekle ohrabrujuća činjenica jeste da poreklo ovog načina ophodjenja leži u nedovoljnoj informisanosti gradjanja o štetnosti neekoloških rešenja za otpadne materijale. Kako bismo doprineli projektu eko-edukacije, predstavljamo kratak osvrt na različite vrste otpada zajedno sa periodom njihove biorazgradnje.
1. Plastika
Plastičnim proizvodima može biti potrebno i 1000 godina za razgradnju. Recimo, period razgradnje plastičnih kesa je 10 do 20 godina, dok je plastičnim bocama potrebno 450 godina do totalnog raspada.
2. Alumunijumske konzerve
Ova vrsta otpada se svakodnevno otprema na deponije u velikim količinama. Upravo zbog toga treba imati na umu da je jednoj aluminijumskoj konzervi potrebno od 80 do 200 godina do potpune biorazgradnje.
3. Staklo
Staklu je za razgradnju potrebno oko milion godina, a neki naučnici tvrde da ga ne treba ni smatrati biorazgradivim. Sa druge strane, treba imati u vidu da se staklo i staklene ambalaže lako recikliraju, jednostavnom metodom pretapanja.
4. Papir
Razgradnje papira odvija se u periodu od 2 do 6 nedelja.
5. Ostaci hrane
Naravno, ovde se ne može tvrditi okvirni period razgradnje. Ipak, možemo napomenuti da je, recimo, za ra oko 6 meseci za koru narandže, oko mesec dana za koru banane ili jabuke
6. Baterije
Baterijama je potreban period od sto godina za totalnu razgradnju. Ukoliko se još prisetimo da baterije sadrže toksične materije koje se lako mogu izliti i ugroziti okolinu, složićemo se da je jedan njihov vek predugačak za našu planetu.
Na kraju, treba imati u vidu da neke materije ne mogu da se razgrade. Izmedju ostalih, stiropor spada u grupu nerazgradivih materijala, a osim toga se i teško reciklira. Stoga je jedino rešenje za materijale ove vrste jeste da im se pronadje ekološki prihvatljiva alternativa.

Skupljanje smeća i način transporta na osnovu GIS-a

Autor: Darko Milosevic
Metod uklanjanja smeća baziran na geografskim informacijama, koji obuhvata korake jednog polja tehnologije zaštite životne sredine: Prvo, obim informacija o sakupljanju smeća koje je senzor prikupio i prenio u centar za upravljanje informacijama putem bežičnog modula prenosa; drugi korak, centar za informacije prima da odbije informacije iz svake lokacije sakupljanja, pokazujući svaku zbirnu tačku trenutne situacije i odbije da se prikupi na akutnoj ili spori GIS kartici; treći korak, centar za upravljanje informacijom zasnovan na dobijenim podacima, aranžmanima za sakupljanje, transportnih vozila, kombinovanog geografskog informacionog sistema izračunava najkraći put za rešavanje superiornih puteva prikupljanja i transporta prema algoritmu skeniranja grupe; četvrti korak, praćeni kamionima za odvoz smeća za prikupljanje pristupnih tačaka duž optimizacije rute, otpad se transportuje do postrojenja za preradu, kompletne zadatke za posao do našeg parkinga. Pronalazak može biti naučno i efikasno sakupljanje i transport otpada, optimizirati sakupljanje i transport otpada, a pružiti dobru životnu sredinu.

Predmetni pronalazak je prevazilaženje nedostataka stanja tehnike kako bi se obezbedio metod sakupljanja i transporta otpada zasnovan na geografskim informacijama, čineći ga naučnim, efikasno vrši prikupljanje i transport otpada, optimizira prikupljanje i transport otpada, a istovremeno obezbeđuje dobar život okruženje.

Predmetni pronalazak se postiže sledećim tehničkim rešenjima, metodom sakupljanja i transporta otpada prema predmetnom pronalasku predloženom korišćenjem GIS tehnologije, uključujući količinu informacija o sakupljanju smeća, centar za upravljanje informacijama za mape GIS-a, sakupljanje, transport i optimizaciju puteva i transportna vozila četiri praktična koraka za prikupljanje i transport:

Prvi korak, obim detekcije tačke prikupljanja smeća: tačka prikupljanja smeća koju je senzor dobio i obim informacija u centar za upravljanje informacijama preko bežičnog predajnika. Trenutno, tačka prikupljanja se uglavnom odnosi na prostor za smeće i prostor za postavljanje kanti za smeće. Sakupljena tačka prikupljanja podataka kroz senzor za smeće, nadzor centra za upravljanje informacijama GIS.

Drugi korak, centar za upravljanje informacijama GIS: Centar za upravljanje informacijama primio je neželjenu poštu sa različitih lokacija za prikupljanje podataka, pokazujući svaku zbirnu tačku trenutne situacije i odbijanja da se prikupi akutno ili sporo na GIS kartici.

Informacije o sakupljanju smeća za informacije o svakoj tački u skladu sa nivoom jačine za određivanje stanja svakog zapremina sakupljačke tačke, sadašnji pronalazak je podijeliti količinu informacija đubreta na pet nivoa: crveno označava da tačka prikupljanja smeća dostigao je 9W. Potreba za prikupljanjem što je pre moguće; naranča označava da je tačka prikupljanja smeća dostigla 80%, može se prikupiti; žuta označava da 65% mesta sakupljanja smeća, ne prikupljaju hitne slučajeve; zeleno ukazuje da količina otpadaka iznosi 25%, može obustaviti sakupljanje; bela ukazuje da je tačka prikupljanja smeća u blizini prazna, stanovnici moraju biti stavljeni u smeće. GIS centar za upravljanje informacijama za mapu da bi prikazao čitavo sakupljanje otpada u urbanim područjima, na GIS kartici, u realnom vremenu, dinamičko stanje prikaza svakog zapremina sakupljačkih tačaka, i prikazano u odgovarajućem odgovarajućem stanju boje. Kada je tačka prikupljanja smeća uklanjanje, ikona za prikupljanje karte GIS-a će postati bela. Na ovaj način može biti vrlo intuitivno omogućiti menadžerima ili kreatorima politike da detaljno sakupljaju, uslove prevoza, pružaju osnovu za donošenje odluka od strane GIS tehnologije.

Treći korak
, optimizacija puteva za sakupljanje i transport: Centar za upravljanje informacijom prikupljanja podataka, prikupljanja, transporta vozila, u kombinaciji sa GIS-om izračunava najkraću putanju za rešavanje superiornih paketa sakupljanja i transporta prema algoritmu skeniranja.
Za funkcionalne regionalne puteve grada, možete dobiti bilo koji od najkraćih putanja između ciljnog objekta (mesta sakupljanja, parkirnih mjesta, tranzitnih stanica i postrojenja za prečišćavanje) pomoću GIS tehnologije. Algoritam grupisanja zasnovan na skeniranju, i da organizuje odgovarajuću optimizaciju načina sakupljanja i transporta vozila prema trenutnom stanju zapremine tačke prikupljanja smeća. To jest, vozila za prikupljanje smeća prioritetni pristup ikoni sakupljanja mape GIS-a je crvena tačka prikupljanja. Sve crvene boje zasnovane na trenutnom volumenu tačaka za sakupljanje smeća organizuju odgovarajući model za smanjivanje prikupljanja vazdušnih puteva, transportna vozila poboljšavaju operativnu efikasnost. Dalje, prema informacijama o GIS aranžmanu pogodnom za sakupljanje, putanju za optimizaciju transportnih vozila, tako da proces ili barem blisko troškovi rada.

Obavezujući GIS izračunava najkraću putanju za rešavanje superiornih paketa sakupljanja i transporta prema algoritmu skeniranja, konkretno: za prikupljanje mjesta za sakupljanje otpada, kako bi se utvrdila veza za polarni polarni koordinatni sistem za parkiranje i prečišćavanje, ugao je izračunat za svaku tačku sakupljanja u koordinatnim vrednostima, počevši od parking zone, tačke za sakupljanje u suprotnom smeru kazaljke na satu, koje zadovoljavaju uslove ograničenja, dodato je trenutnoj grupi. Do težine ili zapremine rezervoara za smeće, uspostavljanje novog
grupa. Ponovite ovo dok se zadatak ne završi.

Četvrti korak
, prikupljanje i transport vozila za sakupljanje i transport: kamion za smeće kako bi se optimizirao pristup sakupljačkim tačkama duž rute, biće prevezeni do postrojenja za tretman otpada, kompletne zadatke za posao na našem parkingu.

Po kamionima za smeće opremljenim GPS terminalom, preko centra za informacioni sistem će se poslati preko GPRS podataka o lokaciji u realnom vremenu i prikazati na GIS kartici. Kamioni za smeće kako bi se pristupili sakupljanju i optimizaciji transportnih puteva duž sela za prikupljanje trasa, prevezuće se do postrojenja za tretman otpada, parkinga nakon što je posao zakazan za završetak povratka. U isto vrijeme, posao rute za smeće može se prikazati iu centru za upravljanje informacijama u realnom vremenu. Ovo se može uraditi kako bi se upoznalo sa radnim programom radnog vozila, radom na cesti i statusom posla.

Ovaj pronalazak prikazuje status realizacije svakog od mjesta za sakupljanje smeća na GIS kartici koristeći GIS tehnologiju za sticanje podataka o skladištenju, obradi, prikazu i analizi u realnom vremenu kako bi se postigla svrha pružanja pomoći u donošenju odluka u oblasti životne sredine. Korišćen je algoritam za skeniranje grupe sadašnjeg pronalaska, sakupljanje otpada, transportni aranžman prema tački prikupljanja države, što je efikasan, jednostavan i praktičan metod. Predmetni pronalazak može pružiti osnovu za donošenje odluka u upravljanju urbanim sanitarijama, tačku sakupljanja smeća da konfiguriše broj različitih boja prema stanju prikaza volumena smeća. U međuvremenu, frekvencija se može podesiti za sakupljanje smeća prema ovom postupku. Sadašnji pronalazak, jer korištenje tehnika opisanih iznad, može biti naučno i efikasno sakupljanje i transport otpada, optimizirati sakupljanje i transport otpada, a pružiti dobru životnu sredinu.

Pametni uređaj za otpad i sistem za praćenje otpada

Autor: Darko Milosevic

Uređaj za sakupljanje otpada po mogućstvu takođe uključuje aparate za vaganje za merenje ciljanog otpada koji se puni u plastičnu vreću, oblogu ili drugu posudu za otpatke uređaja za sakupljanje otpada. Pored toga, uređaj za sakupljanje smeća može uključivati ​​senzore (npr. Temperaturu, pritisak, vlažnost, nivo tečnosti za sakupljanje, nivo tečnosti prskalice, nivo punjenja, detektori stanja opreme, detektori mirisa, detektori materijala, detektori održavanja opreme, operativni detektori ) i alarmi (npr. detektor požara, detektor pare, detektor tampera, sigurnosni detektor (i)) za praćenje specifikacija, rad i proizvodnju uređaja za sakupljanje otpada.

Elektronski tagovi detektora, aparati za merenje i senzori su elektronski povezani (npr. Žice ili bežične veze) za komuniciranje sa elektronskim uređajem za identifikaciju, praćenje i praćenje elektronskog otpada. Na taj način uređaj za sakupljanje otpada komunicira diskretnim ili realnim vremenskim podacima o praćenju ciljanog otpada (npr. Datumi, vremena, količine), broj elektronskih oznaka, otkrivene elektronske oznake (npr. Početak , završetak), identifikaciju otkrivenih elektronskih oznaka, vrsta otpadnog materijala, nivo napunjenosti ciljanog otpadnog materijala u plastičnoj vrećici ili oblogu, nivo tečnosti opreme, radni uslovi (npr. temperatura, pritisak, para, nivo vode ili tečnosti u kolekciji tray), upozorenja, upozorenja. Identifikacija elektronskog otpada, praćenje,i uređaj za nadgledanje je elektronski povezan (npr. žica ili bežična veza) sa računarskim sistemom i / ili daljinskim centralnim računarskim sistemom. Poželjno, uređaj za sakupljanje otpada koji elektronski komunicira (npr. Pomoću uređaja za identifikaciju, praćenje i praćenje elektronskog otpada) sa računarskim sistemom računara i centralnim računarskim sistemom, tako da uređaj za prikupljanje smeća može prikupljati podatke i biti nadgledan 24 sata, 7 dana nedeljno. U nekim aplikacijama, neki odabrani aspekti ili svi aspekti uređaja za sakupljanje otpada (npr. Operacije, nivoi održavanja, alarmi, upozorenja, sigurnost, informacije o oznakama) mogu se daljinski kontrolisati od strane računarskog sistema i / ili udaljenog centralnog računarskog sistema putem jednog ili više operatera i / ili preko programirane kontrole računara.uređaj za sakupljanje otpada koji elektronski komunicira (npr. pomoću uređaja za identifikaciju, praćenje i praćenje elektronskog otpada) sa računarskim sistemom računara i centralnim računarskim sistemom, tako da uređaj za prikupljanje smeća može prikupljati podatke i biti nadgledan 24 sata, 7 dana po sedmicu. U nekim aplikacijama, neki odabrani aspekti ili svi aspekti uređaja za sakupljanje otpada (npr. Operacije, nivoi održavanja, alarmi, upozorenja, sigurnost, informacije o oznakama) mogu se daljinski kontrolisati od strane računarskog sistema i / ili udaljenog centralnog računarskog sistema putem jednog ili više operatera i / ili preko programirane kontrole računara.uređaj za sakupljanje otpada koji elektronski komunicira (npr. pomoću uređaja za identifikaciju, praćenje i praćenje elektronskog otpada) sa računarskim sistemom računara i centralnim računarskim sistemom, tako da uređaj za prikupljanje smeća može prikupljati podatke i biti nadgledan 24 sata, 7 dana po sedmicu. U nekim aplikacijama, neki odabrani aspekti ili svi aspekti uređaja za sakupljanje otpada (npr. Operacije, nivoi održavanja, alarmi, upozorenja, sigurnost, informacije o oznakama) mogu se daljinski kontrolisati od strane računarskog sistema i / ili udaljenog centralnog računarskog sistema putem jednog ili više operatera i / ili preko programirane kontrole računara.i nadgledati ih 24 sata, 7 dana nedeljno. U nekim aplikacijama, neki odabrani aspekti ili svi aspekti uređaja za sakupljanje otpada (npr. Operacije, nivoi održavanja, alarmi, upozorenja, sigurnost, informacije o oznakama) mogu se daljinski kontrolisati od strane računarskog sistema i / ili udaljenog centralnog računarskog sistema putem jednog ili više operatera i / ili preko programirane kontrole računara.i nadgledati ih 24 sata, 7 dana nedeljno. U nekim aplikacijama, neki odabrani aspekti ili svi aspekti uređaja za sakupljanje otpada (npr. Operacije, nivoi održavanja, alarmi, upozorenja, sigurnost, informacije o oznakama) mogu se daljinski kontrolisati od strane računarskog sistema i / ili udaljenog centralnog računarskog sistema putem jednog ili više operatera i / ili preko programirane kontrole računara.

Elektronski uređaj za identifikaciju, praćenje i praćenje počinje proces identifikacije plastičnih kesa, obloga ili drugih kontejnera za smeće koji se nalaze u sklopu uređaja za sakupljanje otpada, koji definiše ulaznu tačku prikupljanja otpada. Prodavnica može uključivati ​​i dodatne detektore elektronskih oznaka na različitim lokacijama (npr. Skladište otpada, izlaz za uklanjanje otpada) kako bi se pratio napredak napunjenih plastičnih kesa, obloga ili drugih kontejnera za otpatke koji se kreću unutar ili izlazu iz prodavnice. Nadalje, spoljne posude za otpatke, limenke, kontejneri za odvod otpadnih voda mogu biti opremljene elektronskim detektorima oznaka kako bi se pratio napredak na ovim lokacijama.

Informacije o proizvodnji i praćenju otpada iz gore opisanog sistema praćenja otpada mogu se koristiti za nadgledanje protoka otpada u realnom vremenu, identifikovanje lokacije označenog otpada u svako doba, predviđanje budućih nivoa proizvodnje i količine otpada, raspoređivanje otpada (npr. i održavanje stalnog zadržavanja i vlasništva nad ciljnim otpadom. Na primer, vlasništvo, kontrola i / ili odgovornost otpada od prodavnice do prevoznika ili mreže može početi na plastičnoj vrećici, oblogu ili drugom kontejneru za otpatke koji se uklanja sa uređaja za sakupljanje otpada u jednoj prodavnici, lancu prodavnica, grad, selo, grad, region, država i zemlja. Ove informacije, na primjer, mogu se koristiti za finansijsku računovodstvenu svrhu kako bi se postavile informacije o prodaji (npr. Cijene, obim, vrijeme prodaje, mjesto prodaje, kupac,rokovi isporuke i datumi) identifikacija prevoznika, ponuđača, ponuda, rasporeda plaćanja prodavnicama, prevoznicima, reciklerima i sistemu.

Uređaj za sakupljanje otpada može koristiti ili razviti transportne sisteme i platforme slične UBER, LYFT ili sličnim GPS sistemima kako bi obavestili pošiljatelje otpada kada je otpad spreman za podizanje. Parametri ovog sistema za sakupljanje otpada mogu se razviti i dizajnirani za efikasno odlaganje i transport otpada. Sistem i platforma mogu uključivati ​​preuzimanje, transport i praćenje ciljanog otpada.

Uređaj za sakupljanje otpada može poslati signal za pružanje GPS lokacije za otpatke (npr. Ulične (NYC), kante za smeće, skladišta za otpad) i druge informacije sadržane u sistemu kao što su težina, sadržaj opterećenja i bilo koje druge informacije koje sistem može zatražiti i / ili biti prikupljen za isporučioca. Signal pikap može biti dostavljen i primljen najbližem isporučiocu, na primjer, mogu biti partneri u transportnom sistemu koji imaju odgovarajuću elektronsku opremu konfigurisanu za prijem signala pika.

Uređaj za sakupljanje otpada može primiti signal od proizvođača otpada kada se otpad podiže. Na primer, signal može da obezbedi ime vozača, identifikator vozila i druge informacije potrebne u okviru platforme saobraćajnih sistema.

Isporučilac otpada može poslati signal najbližoj lokaciji za sakupljanje prilikom punjenja vozila. Postrojenje za sakupljanje može primiti signal, koji će uključivati ​​podatke o isporučiocu i informacije iz uređaja za sakupljanje otpada o ciljnom otpadu, uključujući težinu i vrstu ciljanog otpada koji se transportuje. Nakon prihvatanja tereta opterećenja otpada, on će obezbijediti GPS lokaciju / zonu za isporučitelja otpada gdje se istovara otpad.

Postrojenje za sakupljanje otpada može koristiti isti sistem za obavještavanje prevoznika, koji mogu biti partneri u transportnom sistemu kada su spremna opterećenja spremna da se pokupe i pošalju u pogon za preradu. Postrojenje za preradu može koristiti isti sistem za obaveštavanje prevoznika kada ima nešto da pošalje na druge lokacije.

Transportni sistem može uključivati ​​izabrane komunikacije kao što su RFID informacije prikupljene od uređaja za sakupljanje otpada. Materijal pomoću GPS praćenja može pratiti glavni računarski sistem tako da otpad neće biti ukraden ili izgubljen u transportnim ciklusima. Takođe će pružiti informacije za planiranje resursa i prostora od uređaja za sakupljanje otpada do postrojenja za sakupljanje, postrojenja za preradu i krajnjeg kupca recikliranih materijala.

Uređaj za sakupljanje otpada prema ovom pronalasku može uključiti osobinu obezbeđivanja podsticaja ili nagrade za potrošača koji odlaže otpad u uređaj za sakupljanje otpada. Uređaj za sakupljanje otpada može kupiti kupone (npr. Besplatnu hranu, diskontovanu hranu), nagrade, čipove, novac, igračke, poklone ili druge predmete vrijednosti potrošaču. Alternativno, uređaj za prikupljanje smeća može imati laganu emisiju, glazbu, verbalno zabavu, internetske veze koje povezuju potrošače sa nagradnim sajtovima ili druge vrijedne aktivnosti potrošačima.

Procesi i metode
Predmetni pronalazak je usmeren na poboljšani postupak i metod recikliranja i / ili praćenja otpada.
Poželjno izvođenje poboljšanog postupka recikliranja i postupka recikliranja otpada u skladu sa ovim pronalaskom obuhvata korak označavanja, poželjno elektronsko označavanje plastičnih vrećica, obujmica ili drugih kontejnera za smeće za skladištenje otpada, po mogućstvu ciljani otpad. Postupak označavanja dozvoljava se identificiranje plastičnih kesa, obloga ili drugih kontejnera za otpad, na primer, za kasnije razdvajanje ili sortiranje sa drugog otpada. Označavanje plastičnih kesa, obloga ili drugih kontejnera za smeće omogućava održavanje lanca zadržavanja ciljnog otpada kako bi se obezbedila efikasna reciklaža ciljnog otpada.

Sam ciljani otpad se može označiti, poželjno elektronski označenim. Na primer, ciljani otpad se može identifikovati postavljanjem oznake, poželjno elektronskim oznakama uz sam otpadni materijal. Na primer, ciljani otpad se dodaje u plastičnu vreću, oblogu ili drugi kontejner za otpad. Široki ciljni otpad koji se čuva ili transportuje u velikim kontejnerima, kontejnerima, kamionima, šipkama, skladištima za skladištenje ili drugim uređajima za skladištenje u velikim količinama može se označiti postavljanjem jedne ili više oznaka, poželjno elektronskih oznaka, unutar samog ciljnog otpadnog materijala za identifikaciju vrste ciljani otpadni materijal i obezbedi lanac čuvanja celovitog ciljnog materijala.

Brže izvođenje poboljšanog procesa i postupka recikliranja otpada u skladu sa ovim pronalaskom obuhvataju korake označavanja plastičnih kesa, obloga ili drugih kontejnera za otpatke za ciljani otpad i sortiranje ili odvajanje ciljanog otpada u plastične kese, obloge ili druge kontejneri za smeće. Korak označavanja se može izvršiti prije, istovremeno, ili nakon postupka sortiranja ili odvajanja. Na primer, plastične kese ili obloge su obezbeđene elektronskim oznakama tokom izrade plastičnih kesa ili obloga (tj. Pre sortiranja ili odvajanja), ili plastične kese ili obloge punjene ciljanim otpadom mogu biti opremljene zatvaračima koji su opremljeni elektronskim oznakama za zatvaranje istih za transport (tj. nakon koraka sortiranja ili odvajanja).

Ponovo, poželjno je pojedina vrsta otpada (npr. Papirni čaše, ploče za papir, plastični posuđe, plastične posude, plastične baste, proizvodi od papira, otpaci hrane) sakupljaju se u posudu za otpatke (npr. Plastična vrećica, plastična vrećica u boji, , papirni kontejner, kartonski kontejner). Kontejner za smeće može biti smešten u posudu za otpatke (npr. Kontejner za smeće, kontejner za otpatke) kako bi se kontejner omogućio da funkcioniše ili se koristi ili koristi. Kada je kontejner popunjen, kontejner za otpatke je označen, poželjno sa elektronskom IF oznakom, koja omogućava da se sadržaj kontejnera identifikuje i prati.

Opet, poželjno je samo jedna vrsta otpada sakupljena u jednom kontejneru za odvajanje i zaštitu određene vrste otpada od kontaminacije od drugih vrsta otpada, posebno otpada od hrane. Ovo je naročito važno za recikliranje proizvoda prehrambenih proizvoda koje kontroliše Uprava za hranu i lekove (FDA), tako da određeni otpad proizvoda od proizvoda hrane nije kontaminiran da bi se omogućilo njegovo recikliranje.

Alternativno ili pored toga, za označavanje kontejnera, kontejner može biti bojan kodiran (npr. Plastične kese sa bojama) kako bi se omogućila vizuelna identifikacija određene vrste otpada koji se nalazi u kontejneru. Kodiranje boje i / ili označavanje omogućuje odvajanju kontejnera od drugih kontejnera za otpad ili drugih vrsta otpada, na primjer, na lokaciji za preradu otpada ili centru za sakupljanje otpada.

Reciklaža smeća – istina i mit o Nemačkoj

Nemci su prvaci sveta u recikliranju otpada. Iako se u Nemačkoj na tom planu postupa uglavnom ispravno, ne reciklira se ni izdaleko onoliko plastike koliko se to može zaključiti na osnovu zvaničnih statistika, piše Deutsche Welle.
Razdvajanje smeća je u Nemačkoj postalo opštenarodni sport. Papir se baca u plave kante, organski otpad u braon kante, pakovanja od plastike i drugih materijala – u žute kante. Staklene boce se bacaju u posebne kontejnere takođe razdvojene po bojama – za braon, „belo” i zeleno staklo. Nemci su ponosni na svoj sistem reciklaže.
A važe i kao uzor za čitav svet. Kada je 1991. uveden sistem reciklaže, to je bio jedinstven slučaj u svetu. Početkom 90-ih, nemačka vlada je obavezala privredu da prihvata plastična pakovanja posle upotrebe i da ih dalje prerađuje. Na to je industrija osnovala sopstvena postrojenja za reciklažu i sistem zvani „zelena tačka” po kome se poznaju reciklirana pakovanja.
Šest miliona tona otpada godišnje
Sada taj simbol upotrebljava i 29 evropskih zemalja, kao i Izrael i Turska. Još nijedna zemlja ne reciklira toliko otpada kao Nemačka. svetski ekonomski forum je Nemce 2017. proglasio za svetske šampione u reciklaži. No, stručnjaci smatraju da su zvanične brojke preterane, te da se plastika reciklira u mnogo manjoj meri nego što se tvrdi.
Žute kante za plastični otpad
U Nemačkoj se svake godine proizvodi oko šest miliona tona plastičnog otpada, od čega tri miliona tona otpada na flašice za sokove, čašice za jogurte i kesice za bombone. Prema Eurostatu, 2015. je u Nemačkoj reciklirano 48,8 odsto bačenih pakovanja. „Brojke se baziraju na količini otpada koja se skupi a ne na količini stvarno recikliranog otpada”, kaže Antonino Furfari, šef organizacije Eurostat.
Ima plastike koja ne može da se razgradi
I zaista, ne reciklira se baš sve što se nađe u kontejnerima različitih boja. Otpad koji „zaluta” u pogrešnu kantu, a to se dešava sa popriličnom količinom kućnog otpada, takođe se računa kao recikliran, iako se na deponijama odvaja i spaljuje. Problem su i pakovanja od više vrsta plastike, jer mašine na deponijama „ne znaju” kako da ih sortiraju.
Otpad koji ne može da se reciklira završava u postrojenjima za spaljivanje, a tamo se spaljivanjem proizvodi struja ili toplota. Ako pri tome nastaju štetni gasovi, oni se filtriraju u dimnjacima, a prašina koja ostaje u filterima više i ne može da se razgradi – ona u postrojenjima ostaje doveka.
Boce se najbolje recikliraju
Od plastike koja je dobra za reciklažu ipak ne može da proizvede bilo šta. Ona gubi na kvalitetu. Tako se od pakovanja koja završavaju u žutim kantama ne proizvode nova pakovanja, već jednostavniji proizvodi lošijeg kvaliteta, na primer, kante, saksije za cveće ili vešalice za odeću.
Da bi se proizvela nova pakovanja za hranu, potrebni su novi materijali. „To je loše, jer se na taj način razbacuju resursi i nanosi šteta životnoj sredini”, kaže Filip Zomer, stručnjak Nemačke organizacije za životnu sredinu. „Prava reciklaža se vrši samo sa bocama za piće koje se vraćaju u samoposlugama”, dodaje on, uz podatak da plastične boce mogu ponovo da se pune i to 50 puta pre nego što se definitivno istope i postanu materijal za reciklažu.
EU želi da stane na put zagađenju
Plastika može da se upotrebi na mnogo načina, dugo traje i jevtina je. Ovaj materijal, prvi put proizveden 1907, vrlo je promenio društvo i potrošačke navike. Životne namirnice mogu duže da budu sveže, a plastika je svuda, ugrađuje se u računare, četkice za zube, odeću. I moderna medicina je profitirala od razvoja plastike, na primer, od tog materijala su medicinski špricevi za jednokratnu upotrebu.
Razvrstavanje smeća
No, plastika je materijal koji – preko sintetičkih tekstila i drugih materijala – pa i dospeva u pijaću vodu, u mora, i u ljudski lanac ishrane. Svake godine u svetskim morima završava oko osam miliona tona plastike, kao što je to otkrila fondacija Elen Mekartur. Ako do 2050. budemo proizvodili ovoliko plastike bez reciklaže, u moru će biti više plastike nego ribe. Zato su i Ujedinjene nacije pozvale svet u brobu protiv plastičnog otpada, a EU namerava da zabrani korišćenje posuđa za jednokratnu upotrebu, plastičnih cevčica za piće, štapića za uši i balona od plastike. Samoposluge eksperimentišu sa laserskim etiketama na voću i povrću – ako se ispostave kao dobre, i tu će prestati upotreba plastičnih pakovanja.
Razdvajanje smeća ima smisla
No, plastična pakovanja se još uvek traže – u Nemačkoj godišnje ima 38 kilograma otpada od takvih pakovanja po glavi stanovnika, a prosek u EU je – 32 kilograma. Irska je na prvom mestu sa 58 kilograma. U poslednjih deset godina, količina otpada od plastičnih pakovanja se povećala za 13 odsto. Takav je trend i u čitavom svetu.
Stručnjaci smatraju da bi rešenje problema mogla biti takozvana cirkularna privreda, sa ciljem da se proizvodi što manje otpada – da sva pakovanja mogu da se upotrebljavaju više puta, poput plastičnih boca. To bi dovelo do uštede kada je reč o resursima. Jer, ako se nastavi sa proizvodnjom plastičnog otpada kao i do sada, industrija plastike će do 2050. godine uzurpirati 20 odsto svetske proizvodnje nafte, i stvaraće 15 odsto kompletnog fabričkog ugljen-dioksida koji se emituje u atmosferu.
No, i pored svih ideja, traži se i aktiviranje samih potrošača. Sortiranje smeća je i dalje od velike važnosti, baš kao i svest o tome da se sortiranjem bitno doprinosi čuvanju životne sredine. Dakle, ima i te kako smisla da ono ostane opštenarodni sport u Nemačkoj.

Climate-KIC Chalange Zaječar

Pomozi gradu #Zajecar da pronadje rešenja za neke od najtežih klimatskih izazova u svetu. Klimatske promene utiču na svaki grad na svakom kontinentu. Sve je više poremećaj ekonomije i utiče na ljudsko zdravlje. Prvobitno konceptualizovan kao 24-satni hackathon od strane Climate-KIC-a, #Climathon je odahnula kao globalni pokret, angažujući građane na klimatskim akcijama - i pružajući gradovima stalnu podršku na jedinstvenim izazovima sa kojima se suočavaju.

Građani, gradski zvaničnici i partneri se povezuju pod zajedničkom vizijom za zdraviji grad, koji se manifestuje u 24-satnom hakatonu kako bi pronašao inovativna gradska rešenja.







clock diagram revised_2.png
Climate-KIC podržan od EIT, deo Evropske Unije.

U nastavku prikazana je Mapa 1. grad Zajecar: Plan regulacije predlozi i Divlje deponije smeća grad Zaječar. Markirana je nova industrijska zona na Vanjinon jazu. Markirane su obilaznice i putevi, uključena je baza svetskih automobilskih kompanija i dobavljača opreme u Evropi.

Predlog: Uraditi e-gov Data Center Zajecar. IT sistem za upravljanje gradom kako bi se povećala mobilnost. Uključiti dobre primere e-gov: Cloud Computing Environement;



Mapa 1. grad Zaječar


DOBRI PRIMERI:

ECOMONDO: Sve ideje Climathon 2017 za pametne i izdržljive gradove

Klimatizacija i komunikacija Climathon Uticaji Urbano planiranje Urbana otpornost na klimatske promjene Rizici vezani za klimatske promjene Klimatski izazovi Održivi razvoj.

U Bolonji, aplikacija koja dozvoljava kompanijama da poboljšaju putanju puteva zaposlenih, pomažući im da izaberu manje zagađene puteve, na Venecijanskim specijalnim plivajućim platformama kako bi vratili "zelenu" u lagunu. Ovo su dva od 18 pobjedničkih Climathon projekata , 24-satni maraton koji predlažu korisne ideje za borbu protiv klimatskih promjena, predstavljene na Ecomondo (Fiera di Rimini) na forumu u kojem vodi geolog Mario Tozzi. Ovaj događaj organizuje Climate-KIC, evropska javno-privatna zajednica za borbu protiv klimatskih promjena, koordinirana u našoj zemlji od strane Climate-KIC Italy sa sjedištem u Bolonji.

Ovo uključuje pobedničke ideje Climathona u Leče, Veneciji, Sasariju i Bolonji, u kojima je učestvovalo i učešće CMCC-a.

Nakon prezentacija, predstavnici lokalnih institucija kao što su Regionalni savjetnik za zaštitu životne sredine regije Sardinija, Donatella Spano i savjetnici za životnu sredinu opštine Ćezena, Francesca Lucchi i opština Sassari Fabio Pinna razgovarali su s Angelicom Monako (direktor klime - KIC Italija) i Mauro Buonocore (Fondacija CMCC - Evro-mediteranski centar za klimatske promjene) o tome kako uključiti građane u borbu protiv klimatskih promjena.

Među pobedničkim projektima klimantskog maratona u 18 italijanskih gradova nalazi se "LinkShiftShare" , pobednički projekat Klimathon iz Lečea, gde se tema izaziva obalnom erozijom i zaštitom i razvojem obala. Ideja je da u okviru obalnog područja stvorimo integrisano upravljanje protokom vozila, pristupom na more, prirodnom prirodnom okruženju i tipičnim aktivnostima mjesta.

U Veneciji je odlikovao "Podići prije porasta nivoa mora" , koji integriše stvaranje umetničkih instalacija koje se mogu pretvoriti u platforme kako bi se u slučaju vanrednog stanja ugostili ljudi sa projektom društvenog i urbanog oporavka starih zgrada.

Dva projekta dobila su u Bolonji, prva je "Zefiro" , digitalna platforma koja omogućava kompanijama da svojim zaposlenima pruže aplikaciju za bolje upravljanje kućnim radom i drugim putovanjima. To je kako bi se ljudima omogućilo da izbjegnu zagađene ulice, trgovine ljudima ili bez "urbanih zelenih".

"Ostani cool" , s druge strane, usluga koja koristi klimatske i geografske podatke Kopernika i drugih urbanih baza podataka, identifikuje, mapira i komunicira položaj "hladnih mesta", tj. Parkova, muzeja i mjesta kulture, gdje "Uzmi utočište" tokom vrelih talasa. "Ostanite kul" namenjen je prvenstveno ljudima koji su krhki sa stanovišta zdravlja i / ili socijalno isključeni.

U Sassari projektu "Zeleni u vezu" dodeljena je aplikacija koja želi da promoviše zajednički model upravljanja za razvoj zelenih površina u istorijskom centru grada. Konkretno, projekat ima za cilj poboljšanje unutrašnjih bašti istorijskih domova privatnih građana i povezivanje među njima i sa javnim područjima, u cilju stvaranja zelenih puteva visoke vrijednosti životne sredine unutar grada.

"Walk on" je predlog koji je osvojio izazov u Salernou i ima za cilj poboljšanje mobilnosti i smanjenje zagađenja tokom gradske manifestacije "Luci d'Artista". Ideja uključuje upotrebu tepisona od reciklirane gume da pretvori kinetički pokret hiljada posjetilaca u električnu energiju. "Pametni tepih" će biti povezan sa aplikacijom (Tap @ Ap), koja će omogućiti informacije u realnom vremenu o broju preduzetih koraka, stvaranju energije i emisijama koje su izbegnute u pogledu CO2, uslova saobraćaja i mnogo više .


"Io cammino" je pobednički projekat Klimathona u Ferari. Cilj je da zajedno sa obrazovnim institucijama stvori sistem koji transformiše (pešake) pešačke rute (školski autobus peške) u igru (kako bi se podstakao razvoj ponašanja osjetljivih na pitanja održivosti još od detinjstva.

U Kaljariju izazov je dobio "Bird" , koji je razvio multifunkcionalni model urbane zelene infrastrukture.

U Napulju razvijeni koncept se fokusira na sposobnost prirode da se brani. Projekat podrazumeva sijanje čempresa u pufernim područjima radi sprečavanja ili usporavanja požara. U stvari, ova drveća su bogata vodom.

U Firenci je osnovan "Stapp Project" , aplikacija koja "uzbuđuje" turiste poštujući vodu i otpornost. Projekat Naide u Ćeseni je nagrađen od strane žirija, čiji je cilj razvoj rešenja za uštedu vode.

U Trentinu je Climathon osvojio tim "Dec € Uro" , koji je predložio stvaranje stabilnog senzora za detekciju podataka o vodama na terenu, koji se zatim prenose u realnom vremenu kontrolnim centrima.

Klima-KIC je najveće javno-privatno partnerstvo na ublažavanju i prilagođavanju klimatskim promjenama koje čine kompanije, akademske institucije i javni organi sa preko 200 evropskih partnera. Climate-KIC je jedna od zajednica znanja i inovacija koju je pokrenuo EIT, Evropski institut za inovacije i tehnologiju. Od 2016. godine podružnica Climate-KIC Italije aktivno je koordinirala aktivnosti u nacionalnom kontekstu.

Klima-KIC je najveće javno-privatno partnerstvo na ublažavanju i prilagođavanju klimatskim promjenama koje čine kompanije, akademske institucije i javni organi sa preko 200 evropskih partnera. Climate-KIC je jedna od zajednica znanja i inovacija koju je pokrenuo EIT, Evropski institut za inovacije i tehnologiju. Od 2016. godine podružnica Climate-KIC Italije aktivno je koordinirala aktivnosti u nacionalnom kontekstu.


Pet stvari koje trebate znati prije vašeg prvog Hackathona:

(1) na linku: https://www.climate-kic.org/projects/ možete pretražiti projekte po ključnoj reči.

Luka Vojvodić
Primer start up:

Sonja Jović
Primer start up:

Nikola Šarčević
Primer start up:

Violeta Jovanović

Darko Milošević

Dijjana Miljković


Contact Form

Name

Email *

Message *

Darko Milosevic, Ph.D.

Call Centar

Promotivna akcija kako dobiti besplatni website turistickog objekta traje do kraja 2011. god i ukljucuje oglasavanje u dva CRS-a (www.booking-hotels.biz i www.telenetholidays.com), sa besplatnim koriscenjem usluga oglasavanja max 1 vesti mesecno u trajanju od 7 dana ... saznaj vise

Total Pageviews

 

Copyright dr. Darko Milošević Zabranjeno kopiranje sadrzaja sajta u celosti ili delovima || Pametna specijalizacija grad Zaječar || +381.64.555.8581; +381.61.615.4768; || darkomi.de@gmail.com