U POSLEDNjE vreme sve češće smo svedoci da javnost prepoznaje pitanje upravljanja otpadom, kao jedno od najvećih problema sa kojima se suočava društvo, posmatrano sa aspekta zaštite životne sredine. Kako ističe Siniša Mitrović, rukovodilac službe za cirkularnu ekonomiju Privredne komore Srbije, u našoj zemlji ne postoje strateška postrojenja za upravljanje opasnim otpadom.
- Početna nastojanja Vlade da izgradi neophodna strateška postrojenja su naišla na protivljenje javnosti. Ovo je dovelo do toga da se, pre skoro 15 godina, već opredeljena sredstva od EU, a reč je o 14 miliona evra za izgradnju postrojenja za fizičko-hemijski tretman otpada i prve faze deponije, nisu iskoristila - navodi Mitrović. - Izgradnja ovog postrojenja i dalje je predviđena važećom Strategijom upravljanja otpadom za period 2010-2019. godine. Nažalost, Republika Srbija ovaj cilj nije ostvarila.
Pored toga, kako navodi Mitrović, ne postoji ni lokacija uređena za odlaganje opasnog otpada, kao ni centralna skladišta.
- Opasan otpad se privremeno skladišti u neodgovarajućim skladištima, od kojih neka postoje i više decenija, ili na fabričkim deponijama - ukazuje naš sagovornik. - Izgradnja postrojenja za tretman opasnog otpada jedan je od prioriteta Vlade Srbije, koji je zacrtan i u Odluci Saveta o principima, prioritetima i uslovima sadržanim u Evropskom partnerstvu (2008/13/EC). Koliko je ova oblast značajna govori i činjenica da se upravljanje opasnim otpadom u zemljama članicama osnivačima EU, generalno, odvija u skladu sa visokim standardima uz pomoć naprednih tehnologija koje predstavljaju najbolje tehnologije i tehnike na svetu.
foto Ž.Knežević
SKLADIŠTENjE OPASNOG OTPADA
U skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom, koji reguliše ovu oblast poslovanja, otpad se skladišti na mestima koja su tehnički opremljena za privremeno čuvanje otpada na lokaciji proizvođača, vlasnika ili drugog držaoca otpada, u centrima za sakupljanje, transfer stanicama i drugim lokacijama.
- U tom smislu, opasan otpad ne može biti privremeno skladišten na lokaciji proizvođača, vlasnika ili drugog držaoca otpada duže od 12 meseci, osim ako je u toku postupak pribavljanja dozvole, a najduže 120 dana od isteka roka iz ovog stava - ističe Siniša Mitrović.
U Pravilniku o načinu skladištenja, pakovanja i obeležavanja opasnog otpada, date su odrednice prema kojima se skladištenje opasnog otpada vrši na način kojim se obezbeđuje najmanji rizik po ugrožavanje života i zdravlja ljudi i životne sredine.

foto N.Skenderija
- Kada se radi o regulativi, životna sredina je oblast koja ima intenzivnu zakonodavnu aktivnost, posebno kroz proces usklađivanja sa EU regulativom, gde je Privredna komora Srbije, kroz aktivnosti svojih stručnih službi, aktivno uključena u kreiranje poslovnog ambijenta u ovoj oblasti - navodi Mitrović. - Kroz kontinuiranu i neposrednu komunikaciju sa privrednicima, identifikovani su ključni problemi, gde je Komora, u više navrata, inicirala konkretne predloge mera za njihovo rešavanje. Kada je reč o Zakonu o upravljanju otpadom, za njegovu efikasnu implementaciju, Vlada Srbije i ministar nadležan za pitanja zaštite životne sredine treba da donesu ukupno 21 podzakonski akt - tri uredbe i 18 pravilnika. U pripremi ovih podzakonskih akata, kao i drugih podoblasti kao što su kvalitet voda, upravljanje hemikalijama, industrijsko zagađenje, klimatske promene, buka, učešće predstavnika privrede, preko PKS, biće od suštinskog značaja za kvalitetna rešenja i efikasno sprovođenje usvojenih zakonskih rešenja.
foto Ž.Knežević


UVOZ I REGULATIVA
Stanje pravne uređenosti u primeni Zakona o upravljanju otpadom ukazuje na potrebu preciziranja i postizanja bolje međusobne usaglašenosti pojedinih odredaba zakona, u pogledu materijalno-pravnih rešenja važećeg zakona i njegove primene u praksi.
- Zakon o izmenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom ne menja bitno rešenja data u postojećem Zakonu o upravljanju otpadom, a posebno onih koje se odnose na dozvoljeni uvoz neopasnog otpada radi tretmana, odnosno ponovnog iskorišćenja, i zabrane uvoza otpada radi iskorišćenja u energetske svrhe - navodi Siniša Mitrović. - U tom smislu, iz PKS su se, u nekoliko navrata, obratili predstavnici sektora industrije sa molbom za hitno rešavanjem aktuelnih problema iz ove oblasti, a sve u cilju iznalaženja načina da se, u domenu efikasnog uređenja i sprovođenja regulative, omogući nesmetano poslovanje domaće privrede.
Mitrović podseća da je, u cilju otklanjanja smetnji za uvoz neopasnog otpada radi tretmana, odnosno ponovnog iskorišćenja, i zabrane uvoza otpada radi iskorišćenja u energetske svrhe, PKS u saradnji sa tadašnjim Ministarstvom poljoprivrede i zaštite životne sredine, radila na izmeni članova 38. i 71. Zakona o upravljanju otpadom.
- Prednost ove promene jesu jačanje konkurentnosti domaće cementne industrije na regionalnom i evropskom tržištu, smanjenje troškova poslovanja, kao i jačanje energetske i resurne efikasnosti - navodi Mitrović. - Predložene promene zakona podstiču jačanje sektora usluga malih preduzeća u pripremi otpada za energetsko korišćenje i otvaranje "zelenih" radnih mesta i podstiču brzu transformaciju javno-komunalnog sektora.
U cilju efikasnijeg prevazilaženja problema nastalih u primeni zakonske regulative i unapređenja aktivnosti u oblasti životne sredine, nedavno je formirana Radna grupa za saradnju Ministarstva zaštite životne sredine i PKS. Jedna od prioritetnih tema kojima će se baviti je upravo ona koja se tiče problematike vezane za izdavanje dozvola za uvoz, izvoz i tranzit otpada u Republici Srbiji, kako bi ceo proces postao brz, efikasan i elektronski dostupan.